Iz wikipedie:
Kvekeri (poznati i kao Društvo prijatelja) su kršćanski vjerski pokret bez svećenstva i obreda. Pojavio se u Engleskoj sredinom 17. stoljeća i brzo proširio po današnjem SAD-u iz kolonije Pennsylvanije, koju je osnovao kveker William Penn, dobivši 1681. kraljevskom poveljom zemljište. Danas u svijetu ima oko 600.000 kvekera. Godine 1947. dobili su Nobelovu nagradu za mir. Osnivač je George Fox.Ubrajaju se u povijesne crkve mira. Obično se dijele na programiranu i neprogramiranu zajednicu.Zvali su se svakako, najčešće Vjersko društvo prijatelja, a naziv kveker prvi put se spominje 1650. kad propovjednika Georgea Foxa privode na sud zbog blasfemije. Vjersko društvo prijatelja je ustaljeni naziv iz 18. stoljeća. Oni iz Velike Britanije su ostali ujedinjeni, dok su se drugdje podijelili. 1827. nastaje prvi raskol, a drugi dolazi 1842. godine. Istina jest da ne priznaju sakramente ni pastora. Na njihovim sastancima se ne govori. Zbog doktrinarnih sumnji bilo je sukoba, ali poštuju Krista i Bibliju. Ne vjeruju u teologe. Usmjereni su na časni i kršćanski način života. Ne smatraju se pripadnicima niti jednog od tri glavna ogranka kršćanstva, nego predstavljaju novi pogled na kršćanstvo. Ne nose oružje i česti su "prigovarači savjesti".Vjenčanje se obavlja u krugu svjedoka.
Mogao sam u naslov staviti možda preciznije Društvo prijatelja, jer im je to neformalni naziv.
Ali po meni ih najprimjerenije nazivati kršćanima. Dakle, kršćani bez daljnjih opredjeljenja.
Neinstitucionalizirani su, ne bave se kao vjerska grupacija politikom, nema mogućnosti zlouporaba materijalnog smisla... itd....
Mislite li da je budućnost kršćana u njima, tj u onome što predstavljaju.
Tu ciljam na veliko nezadovoljstvo kršćana, svih podopredjeljenja glede svećenićkog kadra, pitanje korupcije, političke moći, ekonomske moće, izražena materijalna strana svećenićkog kadra, kontradikcije u teoriji i praksi kršćanskih religija, pitanje celibata,ravnopravnosti spolova, ekstremna konzervativnost Crkava, problem pedofilije,homosekualnosti, imovinsko-pravni sporovi, pitanje nadležnosti kod pravoslavnih Crkava itd..itd.........
Rješava li ovo te probleme?
Posebno kod RKC bih rekao da se Crkva otuđila od svojih vjernika. Na svim razinama, i da vjernici ne djele stajališta sa Crkvom, pa čak ni norme i vrijednosti. A bome ni sama Crkva se ne drži svojih propovjedi.
Samim time Crkva i svećenstvo nisu nikakav moralni autoritet svojim vjernicima.
Post je objavljen 31.01.2009. u 02:40 sati.