Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/strossmayer

Marketing

Filozofija jednog pubertetlije-22/270

-Pismo Eridan-
Draga Eridan!
Nemam mnogo toga
Osim velike ljubavi i potencijala
Da podijelim sve što imam s tobom
Moja najdraža
Ja vjerujem u tebe
I ja vjerujem u nas
Onoliko koliko vjerujem u sebe
I onoliko koliko vjerujem u BOGA.
___________________________________________________________
Francuska nema prijatelje niti protivnike. Ona ima vlastite interese. (De Gaulle)
___________________________________________________________
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. (Anonimni pjesnik)
___________________________________________________________
Našu budućnost ne treba proricati nego naricati!
(Anonimni
pjesnik)
___________________________________________________________
Put u raj vodi kroz pakao.
Tko ne želi demokraciju, dobit će raciju.
Tko ne vjeruje u evoluciju, dobit će revoluciju.

-Pismo Selmi-

Ljubljena Selma!
Nisam od onih koji uspjeva da sakrije ono što osjeća, ali sam od onih koji uspjevaju kontrolirati svoje osjećaje, kako bi u nekom naizgled prividnom miru nastavili svakodnevnicu.
Ne borim se protiv ljubavi koja baš kao nježni fluid struji prema tebi, bez obzira gdje se ti nalazila i što ti činila.
Ova je slika bila popraćena pismom za kojeg je i bolje da nikada ne pročitaš, jer stare rane ne treba dirati. Ipak želim da znaš da je ono bilo napisano krvlju mojih rana prouzročenom time što si ih ponovo otvorila. Nekom čudnom sliom sad došao u naš ljubljeni grad Osijek ili ono što je od njega nažalost ostalo.
Objašnjavao sam sebi samome da je razlog mog posjeta operacija moje mame.
Nažalost moje sumnje su bile opravdane tj. počeli su i fizički rušiti ono što je dojučer bio naš raj. I baš kao što je isti taj raj nestao one 1984 kad smo se razdvojili tako će on uskoro nestati i fizički da bismo na ovom svijetu ostali nas dvoje.
Doduše svatko od nas na svojoj strani, ali ipak na neki način zajedno barem u mislima, baš kao kameni spomenici nekog plodnog povijesnog razdoblja.
Mislim da ćeš u ovoj sadašnjoj situaciji osjetiti sve ono o čemu sam ti pisao svih ovih godina, a to je pripadnost gradu, jeziku, kulturi, klimi ...
Bez obzira koliko se čovjek uklopi u nešto ostaje ono što je Đorđe Balašević jednom rekao:' Čovjek može otići i živjeti u 100 gradova, ali samo je jedan grad u koji mu se vrijedno vratiti, a to je njegov rodni grad'. Ja mogu govoriti samo u svoje ime i priznati da ti uvijek ispunjavaš najdublje težnje mog bića, jer si uspjela da dosegneš bit suštine srži, ono što prije tebe nitko nije uspio.
Sumnjam da će to bilo tko poslije tebe uspjeti!
Ali kako su najveće ljubavi ovog svijeta nesretne, tako je vjerojatno i ova naša ljubav, za koju nam nitko nije kriv.
Ni meni 1984 a ni tebi 7 godina poslije kad nisi uspjela pronaći zajednički put.
Kakogod vjerojatno nismo dovoljno pokušali...
Ono što ti od srca želim je da budeš zauvijek sretna, jer je sreća, kako je to govorila moja pokojna baka, ipak važnija od pameti kojom ti ne oskudjevaš.

Voli te zauvijek tvoj Yakov

2008 (c) Copyright by David Strossmayer

Post je objavljen 31.01.2009. u 01:11 sati.