Zaljubiti se možeš,ako želiš.........
....u okus tamne čokolade, u liniju nečijeg zgloba, osmijeh bebe, u oblik oblaka u suton..Zaljubiti se možeš i u ljubičastu boju, u kolač od malina, u grm mimoza u cvatu, u oblik nečijih sjekutića, u disanje svog psa...zavesti te mogu vrlo lako.. nečije jake misli, ružičast odsjaj jutarnjeg sunca na tvom prozoru, prvo glasanje ptica pred neku zoru..Zaljubiti se možeš u nečiji humor, poruke, u nečiju potrebu za tobom, u biljku koju si kupio, u bajku koju si pročitao, u izmjenjivanje dana i noći, godišnjih doba, miris svog jastuka i nečije kose...Zaljubiti se možeš i sanjati po cijele dane zbog nečije puse tamo daleko, zbog svježine vode, knjige koju si kupio, u slučajan ili dogovoren susret.
Sretan si dok se možeš tako zaljubiti. Zanositi. Prepustiti. I mlad. Čokolada će te rijetko razočarati, osmijeh bebe također. Nečija potreba za tobom,humor,poruke ili jake misli- mogu i ostati samo na tome. Biljka koju si kupio i koja ti je donijela bezimeno veselje, može uvenuti iz samo njoj znanih razloga.Zaljubljenost ima svoje mijene i doba...I da, rok trajanja!!! Bezglavo i prividno vječno zaljubljuju se djeca i tinejđeri. Onaj strahovito jak osjećaj roja leptira u trbuhu i divljih zunzara u mozgu, doista mogu podnijeti samo klinci. Pa tup pogled neopterećen mislima, nelogični postupci i rečenice, opsjednutost predmetom žudnje..sve je to neminovan dio odrastanja, kad smo ginuli za nečijim pogledom, ili zbog njegova odsustva, pisali poruke po klupama, sramili se, plakali, tajno uhodili, maštali, posrtali zbog glave u oblacima. I mislili da će to trajati zauvijek. Oblaci su sada nešto pregusti za naše snove. Odsanjali smo neke od njih i prerasli ih poput premalenih haljinica i kaputa. Zaljubim se pet šest puta u roku od tri minuta........Sjećate se? Kad ste se vi zadnji put....onako pošteno...zaljubili?!! Jeste li zaljubljubljubljivi? Zaljubljive ljude često doživljavamo kao površne ili infantilne. Brzo mijenjaju predmet pažnje, slijed kretanja, prijatelje i ljubavnike. Danas vas neće ispuštati iz vida, a sutra vas se više neće sjećati. Ne zamaraju se razočaranjima. Ionako se mogu zaljubiti u nečije riječi i misli i prije nego li su dotičnog /dotičnu vidjeli. A tek kad je vide.......Pa kako se onda ne pripremiti na vrlo moguća –razočaranja? I kako se na njih pripremiti, a da pritom nužno ne postaneš:a) naoružan i preoprezan, b) sumljičav i paranoičan, c) pesimističan i malodušan, d) sve već navedeno??? Trebamo li smanjiti doživljaj i očekivanja da bismo se zaštitili od razočarenja? Neeeeeee....život bi tako bio siv!!!!Trebamo li razraditi plan i taktiku, strategiju kao da krećemo u rat? Neeeeee..izgubili bismo spontanost, tu životnu energiju!!! Danas se zbog straha od razočaranja ili još gore- zbog sigurnosti da će se razočarati,mnogi od nas neće prepustiti zanosu, pa ni onda kad ih ljepota nekog trenutka ili bliskost malih srebrnih svjetiljaka, lupa po nosu i poziva. Ljepotu neki od nas doživljavaju poput iskušenja,mamca za slabiće, test izdržljivosti,kušnju kojoj oni neće podleći,jer su snažni...Jesu li zato snažniji?
A zaljubiti se možeš...ako želiš...i ako si to dozvoliš...
u miris nadolazećeg proljeća, u svježinu vjetra i tajnu noći, u nečije razmišljanje, u moć riječi, u dubinu zjenice, pregib vrata, okus tamne čokolade, u ljubičastu boju, u nečiju pusu tamo izdaleka i smijeh....
Post je objavljen 30.01.2009. u 18:31 sati.