
možda se nešto događa sa mnom, a ja nisam potpuno sigurna u to. vjerujem kako me čak nije strah ni preispitati se i još jedanput sve iznova analizirati, ali kao da sam zaboravila, ili mi to nije ni na kraj pameti.
kavama sa karakterističnim osobama pridajem sve više važnosti i pažnje i sve više uspijevam ne dopuštati sebi pritisak i nervozu.
ena mi je prirasla k srcu i ovdje ću prvi put otvoreno priznati da sam dopustila sebi da zavolim još jednu osobu. i stvarno mi je draga i zanimljiva.
škola me počela zabavljati i još uvijek sam skoro pa savršeno smirena i neopterećena.
nesanicu razbijam maštom i razmišljanjem o budućnosti i o tome što sve mogu i čega ću se jednog dana sa smiješkom sjećati.
ima trenutaka u kojima se osjećam poletnom, no još uvijek ne mogu izbjeći one u kojima poželim ukopati se na mjestu, jer pomislim kako mi ništa drugo ne preostaje i kako ni za što više nisam sposobna.
ponekad se ne mogu sjetiti niti jednog jedinog razloga zašto ne zavrištati i skočiti s prozora.
ne mogu se kontrolirati. a opet, osjećam kako nešto spokojno upravlja mojim umom.
neuravnotežena sam, a katkad se osjećam kao psihodelija u živom obliku.
svakoj lijepoj misli pridodaje se još jedna, a to je ona, na koju mislim barem nekoliko sekundi svaki dan.
sedmiveljače je već sad u mom srcu, a kad se dogodi mislim da će poželjeti iskočiti iz mojih grudi.
prije dva dana sam vidjela anu i svjesna sam da su ove riječi samo plod susreta s njom. jer je za mene još uvijek nezamjenjiva i nikad neće izgubiti na važnosti.
najradije bih češće zadržavala ovaj osjećaj.
ne osjećam ni bol ni radost. ali sam ispunjena.
Post je objavljen 30.01.2009. u 17:57 sati.