Evo tražim posao. Nije to iz bezobraštine ili nezadovoljstva nego iz potrebe. Treba mi neki relativno sigurni mjesečni prihod, ali svestan sam da je to u današnje vrijeme teško postići.
Gledam već evo 20 dana po portalima MojPosao i Posao.hr, po stranici Zavoda (HZZ) i našao sam nekoliko zanimljivih ponuda. Joj, da ponuda, kako to lijepo zvuči, kao da ti netko nudi. E kad bi bilo tako, ti tražiš a netko nudi baš tebi. Posao sam prijave na točno 11 oglasa, ništa fancy, onako administracija, komercijalni predstavnik, čak i neke dostave i tako to. Želim raditi, želi već početi, ne samo iz financijskih razloga. Čovjek se osjeća slobodnije kad radi iako mu se tako ne čini kad je umoran od posla. Pada mi na pamet jedna izreka (natpis) ali nije politički korektna. Ne želim ovdje o politici, to pišem na drugom mjestu ali neću se reklamirati.
I tako, poslao sam te prijave a krajnji rok je nekima od njih bio prije dva dana, u srijedu. Sad čekam pozive, čekam i čekam i nestrpljiv sam do bola jer ludim bez posla i para. Jedan me ''poslodavac'' zvao na razgovor i tako pomalo objasnio kakav je posao i mogu vam reći da se ne čini loš. Jedini problem je plaća koja nije baš ono za skakat od sreće, ali kad pomislim da neki rade teže poslove za manje para tko sam ja da se tužim? Uglavnom dogovor je bio za još jedan razgovor sljedeći tjedan jer mora popričati s još nekim kandidatima. I sad čekam. Najviše me živcira to čekanje. Gledaš u mobitel a neće da zvoni. Znam da neće zvonit zato što ga ja gledam ali čekam poziv/e. Vjerujem da ste i vi to masovno radili, gledali u telefon čekajući poziv. Pogotovo kad se radilo o ljubavi. S tim barem nemam problema više.
Ima jedan poslodavac kojemu sam se prijavio na oglas prije 15 dana, a inače su prijave istekle prije deset (10) dana. I sad čekam još da me zovne, pogotovo zato jer je posao najbliže mojoj SSS. Fax bih trebao ubrzo završiti. Ne trebao, nego hoću, ali ni to mi ne garantira neki financijski uspjeh. Što nisam upisao nešto profitabilnije? Ne znam, bio sam mlad i pun nekakvih ideala, dobrih ideala ali neisplativih. I još čekam poziv/e, posebno od tog zadnjeg što sam naveo jer mi se čini kao dobar posao. Dođe mi da ih zovnem i pitam kad me mislite zvati? Ja bih radio, a vi ništa. A u k**** poist ću se živ. Sad iden, pišem diplomski.
Post je objavljen 30.01.2009. u 15:46 sati.