za svaku tvrdu riječ
iz olovno samotnih klijetki tvog srca;
za svaku prazninu prisustva
i nemuštost samoljubljem ispunjenih kaverni;
za svaku iskru prijetvorne nježnosti
začinjenu nedodirljivošću...
...danas cvjetam osmjesima,
danas dišem stvarnošću
zagrljena sklopljenim vjeđama ljubavi
Zašto sam se ikada bojala trenutka u kojemu ću isključiti
respiratore koji su održavali na životu privid?!
p.s.
Nemam sad vremena tražiti fotke, al se priključujem akciji protiv besramne krađe intelektualnog vlasništva, ovo je njena pjesma, nije moja...
Post je objavljen 30.01.2009. u 00:49 sati.