Marketing
VLAST U HRVATSKOJ NA POGREŠNOJ STRANI POVIJESTI
KAKVU IMAMO VLAST? ...
Idemo dalje!
Komentar
Naša vlada je proizvođač optimizma bez pokrića i glumi borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Naša vlada - kako u zadnjem komentaru ističe Hrvatsko pravo online – nalazi se po riječima novoga am. predsjednika Obame – s druge strane povijesti, umočena u lopovluk, korupciju, skandale, nepotizam, laži i kriminal svake vrste!
Udbo-mafijaški sindrom u Moskvi
Početkom ove godine je u Rusiji, usred bijela dana i 100 metara od Kremlja u Moskvi, izvršeno politički motivirano ubojstvo boraca za pravnu državu u Ruskoj Federaciji, odvjetnika Stanislava Markelova i novinarke Anastasje Baburove.
Smaknuti odvjetnik bio je 34 godine mlad, i branio je pravne interese nekoć od vlasti proganjane i također u atentatu smaknute Ane Politkovskaje koja je za rijetki još preostali nezavisni list u Rusiji, Novu Gazetu (u međuvremenu broji 5 ubijenih novinara i urednika),izvještavala o sustavnim zločinima ruskih snaga sigurnosti u Čečeniji.
Odvjetnik Stanislav Markelov je neposredo prije nego je svoj život položio na oltar demokracije i slobode, izvještavao na tiskovnoj konferenciji o najnovijim vijestima u vezi osamnaestogodišnje Čečenke Elze Kungajev koju je 2000. godine zadavio ruski pukovnik Jurij Budanov. Njezin je slučaj postao simbol zločina i zlostavljanja čečenskih civila od strane ruskih okupacijskih snaga. Za istinu o žrtvi Elzi zalagala se smaknuta novinarka Politkovskaja, a njezina kolegica, dvadesetpetogodišnja Ana Baburova nastavila je tamo gdje je Politkovskaja stala, i završila tamo gdje se posmrtni ostatci Politkovskaje nalaze sada – na moskovskom gradskom groblju. Poruka više nego jasna!
Iako je veliki ruski književnik i žrtva komunizma Aleksandar Solženjicin poručio ruskom narodu, i svima koji su bili „usrećeni“ komunističkom vladavinom, neka ne žive s lažima, on sam je pred smrt primio Judin poljubac od Putina (državno odličje), a ruski narod je radije prihvatio laž nego istinu, a istina je da u Rusiji nema demokracije ni pravne države.
Istina je također da liberalno-demokratski Zapad nije od raspada Sovjetskog Saveza godine 1992. ništa učinio da ruskom društvu nakon komunističkog mraka pomogne izgraditi stabilnu demokraciju i pravnu državu. „Glasnost“ ili slobodu medija koju je omogućio posljedni generalni sekretar KPSS Mihajl Gorbačov postala je sve tiša i tiša, gotovo nečujna. Putin ismijava sve kritičare svoje apsolutne vlasti, i pretvara ih u državne neprijatelje, te prepušta tajnoj službi i ekstremističkim neonacističkim i neoboljševičkim organizacijama koje u Rusiji niču kao gljive poslije kiše, da obračunaju s politički nepodobnim neistomišljenicima. Ruska demokratska oporba, koju predvodi nekadašnji svjetski prvak u šahu, Gari Kasparov, na koljenima je uslijed višegodišnjeg državnog terora, atentata i medijske cenzure. Nekadašnju demokratsku stranku Jabuku su u međuvremenu popapali crvi, a u ruskom parlamentu Dumi, koji je postao ukras kremaljskoga cara (ala hrvatskog kokošinjca s Markova trga), većinu čine neokomunisti i ultra-nacionalisti, pretežito šovinisti i ideološki radikali i ekstremisti kojima je važna jedino Velika Rusija i san o obnovi totalitarnog Sovjetskog Saveza. Staljin je u Rusiji pozitivna povijesna ličnost (je li nas to podsjeća na nešto?), a strahoviti masovni zločini komunizma ne postoje u ruskim medijima niti u naznakama (sličnost s Mesićevom Hrvatskom je sasvim slučajna). Kao da sustav koncentracijskih logora Gulag nikada nije postojao, naprotiv, ako u svijesti nije postojao, postoji sada, ali u zbilji, jer Putinov režim neće se sustezati u obnovi režimske represije iz doba staljinizma!
Zapad je radi pohlepe za profitom i ruskim prirodnim bogatstvima podržao u Rusiji bivše komuniste koji su zapadnim liberalima, bankarima i veletrgovcima omogućili brzu zaradu, a njima brze provizije. Brzo bogaćenje režimskih povjerenika stvorilo je rusku oligarhiju, što se u hrvatskom rječniku zove tajkunizacija. Slučajnost ili ne, manje više su svi oligarsi bili nekada ili komunisti ili suradnici komunističke tajne službe ili njeni oficiri, kao što je i Vladimir Putin nekadašnji oficir zloglasne tajne službe KGB. 0,5 posto bogataša u Rusiji vlada nad 99,5 posto ruske izmanipulirane sirotinje.
Na sprovodu ubijenog odvjetnika u desetmilijunskoj Moskvi jedva da se sakupilo 300 ljudi. Po prvi puta je središnja njemačka javnopravna televizija ZDF dala povodom ubojstva odvjetnika i novinarke poduži kritički komentar, nazvavši Putina lašcem koji je u predsjedničkoj kampanji obećao Rusima demokraciju, slobodu medija i pravnu državu – umjesto toga su Rusi dobili Medvjedeva – Putinova povjerenika na mjestu predsjednika Ruske Federacije.
Inače Amerikanci (američka vlada, State Department, CIA etc.) od svojih marioneta u pravilu proizvedu ljute neprijatelje jer ih do daske prevare i iznevjere – tako je bilo u slučaju Hitlera i Staljina, zatim čelnika vijetnamkog pokreta otpora protiv Japanaca u Drugom svjetskom ratu, Ho Ši Mina, ili iranskog šaha, ili iračkog diktatora Sadama Huseina, mudžahedinskog partizana i arapskog vođe Bin Ladena, a tako je i od Jeljcinove Rusija Putinova Rusija postala ljuti neprijatelj Amerike, kao i članica Bushove osovine zla – Iran. Od saveznika do neprijatelja – to je uspjeh State Departmenta i američke vanjske politike od Drugog svjetskog rata naovamo!
Nekadašnji saveznici i poslije neprijatelji Amerike ne postaju oponenti bez razloga i uzroka – američka hegemonija, zapadni diktat, neoliberalistički kapitalizam, tzv. slobodno tržište i bešćutno izrabljivanje nekoć u komunizmu i diktaturama izrabljivanih radnika, nametanje ideologije liberalizma kao apsolutnoga savršenstva i slične „globalne“ umotvorine angloameričkih tajnih službi vode do stvaranja „osovine zla“.
Srećom se kapitalističko društvo ne sastoji samo od zla nego i od demokracije i pravnog poretka koji omogućava obnovu, tako i Zapad s vremena na vrijeme dobije normalnog vođu, pa je Obama već u svojim prvim državničkim koracima počeo ukidati logor Guantanamo – tu, uz užas američkog zatvora Abu Graib u Iraku, Bushevu ljagu nad Sjedinjenim Američkim Državama, i signalizirao take it easy politiku kad su u pitanju nuklearne rakete, pa je i ruska strana mogla malo odahnuti i najaviti moratorij na razmještanje svojih nuklearnih raketa usred Europske unije, na području Ruske Federacije u Kaliningradu (nekoć njemačkom Königsbergu u istočnoj Prusiji) između Poljske i baltičkih republika.
Otkad je iranski Šah otkazao poslušnost britanskim i američkim naftnim tvrtkama, pa su ga Ameri i Englezi 1979. srušili iz osvete s vlasti i instalirali Ajatolaha Homeinija (koji je za tu priliku došao iz pariškog egzila), a i taj se kao njegov prethodnik, te kao i njegov komšija Sadam Husein, oteo njihovoj kontroli, Amerikanci, dakle, od rušenja Šaha, nisu razgovarali s Irancima; sada Obama pruža ruku Iranu i spreman je izravno pregovarati s tom velikom i važnom zemljom koja ima tisućljetnu perzijsku tradiciju, i 20 posto svjetskih rezervi nafte. Znači, ipak se može kad se hoće, kad postoji dobra volja! Za početak nije loše.
Hrvatski plin Talijanima, a hrvatskim trgovcima provizija!
U Hrvatskoj imamo situaciju da je u Tuđmanovoj eri i u vrijeme tajkunizacije hrvatskog narodnog gospodarstva, uz velike provizije korumpiranim novopečenim katolicima i „Hrvatinama“, Talijanima prodana koncesija za crpljenje hrvatskog plina u Jadranu, i to za bagatelu, odnosno onoliko jeftino koliko sada četiri puta skuplje kupujemo i uvozimo plin iz Rusije, uz frke tipa ukrainsko-ruskog plinskog spora i smrzavanje naših zadnjica usred zime – ali ne zbog Rusa i Ukrainaca nego zbog naših vladajućih političara kojima ne pada na pamet svoje ratno profiterstvo procesuirati jer inače više ne bi bili ugledni političari nego prezreni kriminalci i grijači zatvorskih drvenih klupa. Veliki esdepeov i Račanov stručnjak za gospodarstvo, Jurčić, novi predsjednički kandidat, bez ikakvog je kriterija prodao Mađarima (u pozadini Rusima) hrvatsku naftnu tvrtku INA, i to paket od 25% dionica, ali s pravom Mađara da imaju većinu u upravnom odboru, dakle, kao da su kupili 50% plus jednu dionicu ili većinski paket dionica, što su u međuvremenu, u Sanaderovoj eri, nadokandili. Uz to je pokojni premijer Račan bio potpisao s Europskom unijom sporazum da od 1. veljače 2009. državljani zemalja članica EU mogu bez ikakvih limita kupovati nekretnine u Hrvatskoj, dakle, na programu je totalna rasprodaja Hrvatske! Privileg kupovanja nekretnine imaju inače samo članice EU, tako da Hrvatska to nije morala potpisati nego uz klauzulu da to recimo počne vrijediti tek danom ulaska RH u EU, ali kud gledati na takve sitnice – glavno da ćemo postati dio „europske obitelji“ (da se čovjeku povraća od samog spomena „europska obitelj“). Prije je EU Hrvatskoj zla maćeha nego „obitelj“!
Onda je došao Sanader sa svojim tajnim potpisom na non paper s EU o neprimjeni Zerpa na zemlje članice EU, čime se naš bogati premijer odrekao između 250 i 300 milijuna eura godišnjeg prihoda od talijanskog nekontroliranog ulova ribe u hrvatskom akvatoriju, ali zato dobivamo od EU istu sumu kao velikodušnu pomoć za prilagodbu naših institucija, gospodarstva, reforma i sličnog na prečacu prema Europskoj uniji. Za to vrijeme svi glume reforme, i hrvatska vlada, bilo da je na vlasti SDP ili HDZ, i Europska komisija i hrvatski mediji, i predsjednik bradonja, ne znajući da se nalaze na krivoj strani povijesti, pogovoto s pričama o Titu i antifašizmu, o partizanima i crvenoj zvijezdi kao osloboditeljici od fašizma, a priče o „neofašizmu“ u Hrvatskoj, i brze antisemitske stigmatizacije kakvu je neki dan dobila kritičarka i knjževnica Vedrana Rudan (uz otkaz njoj i deset njenih mladih suradnika na „židovskoj“ NOVOJ TV), samo dokazuju teški psihički poremećaj naše eks-komunističke korumpirane elite velikih lažljivaca i prodavača magle koji glume liberale dok su u stvarnosti marioneta Zapada.
I kod nas je Zapad kiksao kao u Rusiji – umjesto demokracije i pravne države dobili smo raznorazne izazove tipa Mesić, Sanader, Milanović, Pusićka, Đapić, Adlešič, Kajin, Kosorica, Šeks i slični koji nas iz dana u dan uvjeravaju kako smo pametni i dobri kad im vjerujemo.
Kao u Moskvi, tako je i u središtu Zagreba bio cijeli niz politički motiviranih ubojstava (sjećamo se Ante Paradžika) i mafijaških obračuna i bombaških atentata, pod zadnje na predsjednikova prijatelja Pukija, 100 m od Banskih dvora. U čemu je, dakle, razlika između Putinove Rusije i Mesićeve Hrvatske? Zar kod nas novinari nisu bili žrtve atentata i policijskih istraga zbog odavanja državnih tajni i sličnih tipičnih izgovora za ugnjetavanje slobode medija? Zar kod nas nisu isto kao u Rusiji likvidirane čitave demokratske stranke, ubijani oporbeni lideri i stavljeni pod sudske istrage, ali za razliku od Rusije su u Hrvatskoj takvi završavali i pred Vojnim sudom, da ne bi bilo nismo znali da nam državni vrh potječe iz doba boljševizma.
Državni vrh? Jako je zadovoljan radom Crnog Marka – Karamarka. Luka Bebić, partijac iz Metkovića, jako je zadovoljan Karamarkom. Za sada je državna tajna u čemu se to zadovoljstvo nalazi ali vjerojatno se državni vrh nosi s novim izazovima i projektima koje naznači u medijima uz veliku pompu, a zatim tresla se brda, rodio se miš – tako i s Primorčevom obaveznom srednjom školom i besplatnim školskim prijevozom koji se pokazao kao ludom radovanja.
Trule jabuke zarazile one zdrave
Uz adezeova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika s titoističkom legitimacijom, Jasenom Mesićem, populist, nacionalist, komunist, partizan i kapitalist, katolik i športaš, po potrebi, naravno, Milan Blenton ne mora ni stupit u predizbornu kampanju, novi mandat mu je već osiguran, a circus maximus može dalje – IDEMO DALJE! To znači, nećemo riješiti nijednu veliku korupcijsku aferu na razini političke korupcije, te će i dalje vladati ona narodna – gdje burgija ne buši, mito prolazi bez problema. Malo podmazat i IDEMO DALJE! Tako je u međuvremenu i Europska komisija balkanizirana, te i cijeloj Europskoj uniji prijeti balkanski koruptivni sindrom jer – trule jabuke zarazile su u međuvremenu zdrave. Tako je primjerice veliki njemački koncern Daimler Benz dijelio otkaze zbog povezanosti s korupcijom u Hrvatskoj. Tko bi rekao da će Nijemci ispaštati zbog korumpiranih Hrvata! Finsku Patriu tresla afera zbog korumpiranih Slovenaca. A sada, kada je ruski kapital preplavio „demokratsku“ Srbiju, i Rusi će osjetiti što znači skroz naskroz biti korumpiran. I turski bakšiš postaje blijed u odnosu na dragoga Ivu i njegov izazovni tim. Mesićev prijatelj Kurjak oslobođen od korupcije. Očekivano jer nemože u jednoj visoko korumpiranoj zemlji netko biti osuđen za korupciju, pogotovo neki Mesićev prijatelj – to ne bi bilo normalno! Već sada žalim NATO, jer kad uđemo, raspast će se zbog korupcije, a Rusi će prodrijet do Atlantika – ono što za vrijeme Hladngo rata nisu uspjeli, uspjet će uz pomoć našeg Stipe i dragog Ive, majka ih rodila!
Kolumnist Davor Butković svakodnevno polaže smjernice koje odredi redakcija Jutarnjeg u konzultaciji sa svojim kolegama iz Bruxellesa. Očito je Zrinjevac preselio u redakciju Jutarnjeg, samo se ne zna je li Milanovićev rodijak iz MVP-a ostao bez posla ili se priprema za tajnog aduta adezea kao badblubojevac Jasen Mesić. Novi veleposlanik RH u Njemačkoj postala je Nives Celzijus, a gologuzi Dino postao konzul. Sada još čekamo rasplet oko veleposlanika kod Mesićeva prijatelja-diktatora Gadafija, pa možemo mirno dočekat finale Svjetskog rukometnog prvenstva u Lijepo Našoj.
Kakvu imamo vlast? ... Onakvu kakvu smo zaslužili! Vlast s druge strane povijesti! Teško da će nam Barack Obama ispružiti ruku. No, nema zime jer Stipe, dragi Ivo i Polančec vade rješenja iz džepa kao mađioničar zečeve iz cilindra. To be continued!
CBK
Breaking News: parlament američke savezne države Illinois je u ustavnom sudskom postupku smijenio guvernera Illinoisa, Blagojevicha (sina od četničkog emigranta, i čovjeka na kojeg je Beograd mogao računati), i doživotno mu zabranio obnašanje javne dužnosti u državi Illinois, dakle, tip je lustriran, i to zato što mu je FBI dokazao korupciju jer je frajer pokušao prodati upražnjeno mjesto bivšeg senatora Baracka Obame u Predstavničkom domu Kongresa SAD. Barack Obama ga je pozvao na ostavku ali šumadijska tvrdoglavost ustrajala je na priči pričam ti bajku. Blagojevich se sada našao s druge strane povijesti, a država Illinois, koja ima nešto više stanovnika od Republike Hrvatske, dokazala je da je privržena načelima pravne države, da je mito protuzakonit čin koji se kažnjava, i na koncu, nije lijepo ni kulturno primati ili davati mito - to je osnovna poruka poučka "Blagojevich"!
Post je objavljen 30.01.2009. u 00:18 sati.