Pregled posta

Komunikacija

Ovog tjedna s mog popisa omiljenih linkova nestala svu dva blogera.
Oni nisu nestali zato što mi nisu napeti za čitanje, niti su prestali biti omiljeni… obrisani su na njihovo traženje… jer sam ja zla, premazana svim mastima, zlonamjerna, loša majka, skrivam se iza svoje djece, ne znam odgojiti čak ni oštrog psa, frustrirana sam i tako dalje. Jedna od izjava je da na ovom blogu pružam lažnu sliku o sebi.
Za početak želim istaknuti da nikada i baš nikada za sebe nisam napisala, niti izrekla da sam dobra osoba i zato me čudi potreba bilo koga da raspravljamo na tu temu. Isto tako nikada nisam napisala da dam dobra majka…. naprotiv, često sam rasprave i poticala da bih preispitala samu sebe.
Ali sam zato nebrojeno puta napisala da svaki čovjek na ovome svijetu nije ni samo dobar, ni samo loš… svi u sebi nosimo vrline i mane….a zbroj jednih i drugih daje konačni rezultat, koji je opet u oku promatrača.
Volim se upuštati u rasprave, volim učiti. U rasprave se upuštam da bih izrekla svoje mišljenje, saslušala tuđe i na taj način objasnila sebi i drugima različitosti koje postoje među nama. Često se nađemo u situaciji da nam nisu jasni postupci i ponašanja drugih ljudi… i tada se ja znatiželjno upuštam u rasprave da bi mi bilo jasnije. Nikada i baš nikada, u raspravu ne ulazim s namjerom da promijenim nečije mišljenje, navike, a još manje imam potrebu povrijediti ili poniziti bilo koga.
Svi mi svoje mišljenje mijenjamo kroz vrijeme. To je normalno jer život nam donosi nova saznanja i iskustva. Rasprave ne doživljavam kao natjecanje u kojemu netko mora pobijediti.
Da bih objasnila svoje mišljenje iznosim svoje argumente koji se temelje na mojim saznanjima i životnom iskustvu…. duboko svjesna da se moje mišljenje razlikuje od mišljenja nekih ljudi, da ima i onih koji se s njim slažu, a isto tako svjesna da možda nisam u pravu.
Volim slušati i čitati. Kad postavljam pitanja, činim to dobronamjerno… jer nikada ne pitam ako me odgovor ne zanima. Volim ja slušati i čitati… čak i onda kada ne postavljam pitanja… jer me zanima što drugi ljudi misle. U trenucima kad pitam i slušam na djelu je inferiorna Dona, ali kada branim svoja razmišljanja tada se razmaše superiorna Dona. Tu kombinaciju koristim u nastojanju postizanja ravnopravnosti u dijalogu. A ravnopravnost u dijalogu smatram važnom… radi općeg dobra, a ne radi osobnog trijumfa u raspravi. Smatram da se samo pod tim uvjetima dijalog može smatrati dijalogom, a ne natjecanjem.
Nitko od nas ne zna sve. Svi zajedno znamo strašno puno. Moje školovanje je naprasno prekinuto u jednom životnom trenutku… radi nepravde koju mi je učinila država, radi nekih majčinih sebičnosti koje u tom trenutku nije čitala kao sebičnosti, radi prkosa kojim sam popratila te nepravde i donijela neke životne odluke. Pozitivno gledajući na život i poštujući sve svoje odluke danas nisam nezadovoljna…. imam veliku djecu, puno staža, uspjela sam u ovom periodu ostvariti gotovo sve svoje životne ciljeve. Zadovoljna sam svojim životom.
No… dok sam živa u meni će taj naprasno prekinut životni san biti otvorena rana.
Strašno volim obrazovane ljude. Ali ne bilo koje. One koji su vrhunski u svojim područjima, a uz znanje posjeduju i ljudske osobine na koje se ja osobno palim.
Poznajem ja jako puno formalno obrazovanih… od kojih se baš ne može previše naučiti.
Ali kada naiđem na ljude koji su posvetili svoj život znanju s nekog područja… tada uživam slušati, čitati, volim pitati…. Često sam u zapitkivanjima djetinje naporna. Nisu mi napeti samo visokoobrazovani… ja na jednak način davim i obrtnike. Keramičar mi je prošlog ljeta lijepio pločice… i iscrpila sam ga do bola svojim pitanjima. Taj čovjek predivno radi svoj posao….i onda sam ja morala saznati toliko detalja iz njegovog čarobnog svijeta… pa mislim da je bio umorniji od razgovaranja nego od posla koji je obavio.
Ali… kroz život sam spoznala… da uspjeh na nekom životnom području, za koje smo školovani… na kojem možemo biti jako uspješni, ne znači da se radi o ljudima koji su jednako uspješni i „mudri“ na svim životnim područjima. Netko može biti vrhunski stolar ili pravnik… a pri tom je gadno zatupio na nekim drugim životnim stazama… Tada ga poštujemo kao stručnjaka, ali nije nam uzor za neke druge stvari.
Živim i radim u svijetu muškaraca. Nebrojeno puta sam napisala da se u ovom društvu ne osjećam diskriminirano jer sam žena, ali svakoga dana se srećem s pojedincima koji na neki način imaju potrebu isticati spolne razlike.
Zašto sve ovo pišem? Da bih sebi i vama objasnila zbog čega su nestali linkovi.
Nakon što sam vodila nebrojene dijaloge s jednim blogerom, nakon što sam pročitala puno odličnih tekstova na njegovom blogu… do ključnog nesporazuma je došlo jer sam uz ime Josipa Broza napisala da je bio predsjednik. Zamjereno mi je što sam napisala istinu…. a bloger je od mene očekivao da nakon svih dijaloga konačno počnem koristiti njegovu terminologiju. Ne osporavam ni jedno slovo koje je napisao. On je stručnjak na svom području. Ja sam sve sa pažnjom pročitala, nadopunila ladice svojih spoznaja….napisala sam istinu. Josip Broz je doista bio predsjednik bivše države. Ta moja izjava ne isključuje da je istina sve ono što taj bloger tvrdi….ali problem je u tom što ja ne želim uz ime Josipa Broza stavljati pridjeve koje je on zamislio da bi ih trebala stavljati. Moj grijeh je i taj što istinito svjedočim o svojim uspomenama iz djetinjstva i mladosti. Iako sam puno puta napisala da suosjećam sa svima koji su u tom razdoblju imali neugodnosti… žao mi je zbog toga. Ali ja ne mogu sada pričati ili pisati da sam bila zlostavljanja u tom razdoblju – kad nisam. Meni je bilo lijepo i dobro.
Došlo je tada do mjerenja mog patriotizma, do izjava kako se skrivam iza svoje djece, premazana sam svim mastima, agresivna sam,zla i tako to.
Jučer sam od jednog blogera proglašena zlonamjernom zbog svoje prošle teme – koja govori protiv nasilja. Proglašena sam lošom majkom, isticani su moji unutarnji kompleksi….čak mi je spomenut i razmaženi pas. Prozvana sam zašto nisam obradila neke društvene događaje.
Pitam se… u čemu je problem? Očito sam isprovocirala dvojicu blogera. Čime? Nisam im zadirala u osobnost, nisam ih vrijeđala….pisala sam samo svoje mišljenje…
Kako je moguće da visokoobrazovani ljudi… u raspravi o politici ili društvenim zbivanjima imaju potrebu nekome pisati psihoanalize, procjenjivati osobnost, procjenjivati ga kao roditelja, kao vlasnika psa, spominjati djecu?
Danas sam razmišljala koliko sam kriva zbog tako temperamentnih reakcija blogera.
Doista se ne mogu sjetiti da sam vrijeđala… ali uvrijedilo ih je različito mišljenje.
Oni su mene vrijeđali… jer spominjanje osobnosti, djece, životinja i sličnih čudesa u raspravama koje s tim nemaju veze smatram nepristojnim. No to ionako ne ide na moju dušu… jer sam dubokog uvjerenja da uvrede ne štete onima koji su vrijeđani, nego štete onima koji ih izgovaraju ili pišu.
Ipak ću ih lijepo pozdraviti, ispričati im se zbog toga što su se u raspravi sa mnom osjećali loše, jedan se osjetio čak zlostavljanim mojom agresivnošću u iznošenju mišljenja.
Zahvaljujem im se na vremenu koje su mi posvetili – raspravljajući sa mnom, ali i na svim lijepim temama kojima su obogatili blogozajednicu, a ja sam ih pročitala. Dajem im riječ da više neću dolaziti na njihove blogove i ugrožavati ih na bilo koji način.
Ponovit ću na kraju….za sve nove, moguće „žrtve“. Ja sam jedna prosječna žena, prosječnog obrazovanja koja na ovom blogu obrađuje društvene teme… sve ono što me zaškaklja, ovisno o mom raspoloženju, mogućnostima i sposobnostima. Obrađujem teme po vlastitom izboru.
Ne očekujem od nikoga ništa, osim što očekujem da od mene nitko ništa ne očekuje….jer u takvom pristupu možemo samo obogatiti jedni druge, a ako se opteretimo nerealnim očekivanjima – možemo se samo razočarati. Žao mi je ako sam ikoga razočarala….ali to ne znači da ću pisati teme po nečijim očekivanjima ili iznositi mišljenje koje se od mene očekuje, a nije stvarno.
Imam pravo pisati. Imam pravo biti nedovoljno informirana, nedovoljno obrazovana, imam pravo na sve svoje mane, imam pravo razmaziti svoje životinje, imam pravo biti i u krivu.
Ovim mojim pravima prethodi priznavanje tog istog prava svim ostalim sudionicima u blogo svijetu. U mojoj prosječnosti jedino je natprosječna potreba za zaštitom tih vaših i mojih prava na slobodno iznošenje mišljenja, na slobodan izbor tema i ravnopravnost u raspravi… bez obzira na vjerski izbor, nacionalnost, političko opredjeljenje, obrazovanje, spol, dob i ostale različitosti.
Na ovom blogu se smije psovati, moliti, vriskati, pisati ozbiljno i neozbiljno. Na ovom blogu se očito može čak i vrijeđati. U sve ovo vrijeme obrisana su samo dva komentara. Prvi na zahtjev Mališe… jer je bio uvredljiv, a drugi jer je odavao osobne podatke blogera i vrijeđao ga. Ali svi oni koji to ne mogu izdržati… neka poštede sebe i mene neugodnosti….neka zaobiđu ovaj blog… pa se više nitko neće osjećati zlostavljano.
Uffff… teška tema….ali to je bio moj dug… a ne volim biti dužna.


DODATAK 30.01.2009.
Naša blogerica Dream Maker je doživjela neugodnost u blogosvijetu. Ukradeno su joj pjesme. Kradljivica je na svom blogu objavljivala njene pjesme - potpisujući ih svojim imenom.
U znak poštovanja i solidarnosti , danas će svi njeni blog prijatelji na svojim blogovima objaviti po jednu njenu pjesmu s dozvolom autorice , a po vlastitom izboru.
Na taj način se uključujemo u zajednički protest protiv slabe zaštite autorskih prava i zajednički vrisak kojim pozivamo blog.hr da poduzme sve potrebne radnje da se ovakve stvari više ne događaju.

SUNCE NAD VODAMA PROLAZNOSTI

Raščišćavajući nakupljenu sjetu
otklanjam, brišem, zaboravljam.
U zrncima prolaznosti
pjevam s vjetrovima, umivam se oblacima
ne vraćam se više zamagljenim postajama.
Smijem se,
miješajući boje postojanja
gutam svijetlost,
rasipajući misao o slobodi
liječim duh.

Tijelo je, ionako, neizlječivo.

Dream Maker

Post je objavljen 29.01.2009. u 22:47 sati.