Zatvorim se ponekad u okvir riječi
I od crne linije mastila bivam sapeta.
U mala slova odabrana od odabranih
Guram i okivam nemire u sebi.
I onda mi misao u širine cikne glasno
A duša mi poreda nebeska tijela pogledom.
Pa se zatrepere i uskovitlaju zvijezde
A nebo glasno uzdahne olujom.
Prošaraju se tame rezom svijetla
Otkinute krošnje ukazuju se na tren.
U procjep se skriva moje bivstvo
Što bliže beskraju od tla težim.
Kako je prozirno ovo tijelo i ova krv
Sve će zemlja opet sebi uzeti
Kad spustiš dlanove iz vječnosti k meni
I prineseš me kao žrtvu svojoj namjeri.
Slutim prostranstva i vrtove duša
U snove često bane mi ono od sutra.
I danas znam da sada je prošlost
Ipak ću ovo tijelo iznova odjenuti.
Post je objavljen 29.01.2009. u 21:49 sati.