Ovo si pitanje često postavljam.
Ajde malo budite realni i samo na tren nemojte mislit da sam potpuni idiot.Za ove koji vjeruju u Boga,pa po meni je ovo stvarnije nego da poslije smrti idemo u neko idealno mjesto gdje će bidi neki svetac koji zna cijeli naš život(i tako život svih ostalih ljudi).
Čitala sam jednom neku knjigu...nije bilo davno,bilo je ovo ljeto.Bila sam u mjestu gdje uvijek idem na more(imamo tamo vikendicu).Tamo mi je ekipa bolja nego tu..u mom rodnom gradu.Tu ekipu ipak znam cijeli svoj život,i stvarno me znaju.
Skrenuh s teme.Knjiga je bila fantastična,nisam ju cijelu pročitala,a nit se sjećam kako se zove(već ju mjesec dana pokušavam nać u knjižnici,ali ništa).Nisam ju pročitala,jer kao prvo nisam ljubitelj knjiga,a kao drugo,rađe sam se zabavljala s ekipom koju vidim samo 2 mjeseca godišnje,nego čitala knjigu.No ove stranice što sam pročitala bile su doista zanimljive,i otad je moja ljubav prema knjigama malo narasla(što je vrlo teško učinit ×) ). radilo se isto tako,o pitanjima života i svemu tome...autorica je bila vidovnjakinja,kao i njena baka,kako ona tvrdi.i kaže kako je vidila svemirca.Nisam ja otad počela vjerovati da je nešto ''tamo gore'',ali to je još više potaklo moje razmišljanje o tome.Ženska na kraju svakog poglavlja napiše nešto kao:''Ali vi uvjek upotrijebite svoje mišljenje..''to mi je sasvim okej bilo,nije jedna od onih što stalno uvjerava,neg samo ispriča svoje mišljenje,priču,a sad mi kako oćemo...i pisalo je na početku knjige nešto kao(nesjećam se sad točno,ali ako uspijem nabavit knjigu,prepisat ću vam točno):
''Činjenica da smo sami u cijelom svemiru,
Ista je kao da posijemo cijelo polje kukuruza,
i da naraste samo jedan...''
Mislim da je to istina,da smo mi onak sami u cijelom,beskonačnom svemiru..pa budimo realni...
Najiskrenije:
Ja
...Starbuck...
Post je objavljen 29.01.2009. u 20:05 sati.