Ne znam kad me pitaš što je plava boja.
Mogu ti reći, ali to je sve nagađanje. Glupo i besmisleno.
Nemogu ti jaso predočiti koliko bi htjela trenutno znati crtati tlocrte i napraviti plan najvećeg i najčudesnijeg skrovišta gdje bih vas sve pozvala.
Pa uživajmo u životu kako samo mi znamo, jelda?
Na moj način. Nisam znala da se način piše s tvrdim č. Uvijek je zvučalo nekako meko.
Shvatila sam neki smisao u svemu, makar bio kriv, makar se zvao kao ja, zvučao kao animirani dječji crtić i mirisao na ljiljane. Shvatila sam poantu, a vama prepuštam da shvatite svoju. Ova je definitivno moja.
Ugledala sam, progledala, rekla bih. Ali to ne opravdava moju želju za povratkom. Jesi li željena, mirišiš li i dalje kao i prije?
Definitivno lažeš mala.
Ako je jedan takt ili melodija ili možda samo jedna nota uzrokovala ovo što sad jesam zahvaljujem glazbi kao svojoj suputnici u putovanju života.
Nema smisla, lagali su stalno. Podsjećalo me na sve oko njega. Podsjećao me vjetar, mrtvi list, zrno prašine pod vručim svijetlom stolne lampe. Ne vjetujem u nadnaravo, ali lažem samu sebe i živim među magićnim stvorenjima. Sve oko mene je živo, diše i govori zasebnim jezikom. Razumijem ih, pripadam im. Oni pripadaju meni.
Zapitala bih se plaho, nesvjesno, ali stvarno. Imitiram li ja stvaarnost? Ali prepuštam sve slučaju stvarajući krug svijesti oko sebe. Spasit ću se, i dobiti ću krila.
Plava.
Post je objavljen 29.01.2009. u 14:21 sati.