Marketing
258
puno toga se može desiti u 258 dana. a i puno toga se mora desiti kako bi se imalo o čemu pisati osim ako niste u inspiraciji pisati o snijegu ili o ovoj hladnoj zimi, koja ove godine nije depresivna. aktualnih stvari začudo niti nema toliko, sve teče mirno i kreće se polako, baš onako kako bi trebalo. i nije dosadno, zaista nije dosadno.
upijam, učim, shvaćam i svjesna sam da se veselim. to mi je toliko bilo potrebno. novi posao, novi ljudi, ugodna okolina, ugodan ispravan osjećaj u meni, čiste misli povezane za čistim ciljevima, ništa isforsirano. sve na svom mjestu. skoro sve. ali ovo skoro i nije toliko bitno jer ne povezuje ljude koji te čine sretnim, ili bar nekome nije, vjerojatno nekome i je, kao i sve. možda mi je smiješno pisati o ničemu, a svemu, možda prekratko, možda neshvaćeno, ali toliko paše.. bitno mi je upoznati ljude i shvatiti s kim krenuti dalje, a koga ne ostaviti u zaboravu već ostaviti ovako kako je. možda će biti bolje, možda neće biti uopće, ali shvatila sam da to zaista ne ovisi samo o meni. i taj dio se mijenja samo na pozitivan način, ali ne poznato pozitivan, već olakšavajuće nepoznat ali ugodan. čudno za mene. ali znam da je ispravno budući traje. shvatila sam da je prijateljstvo kada umak od avokada radi tina, a tortiljice ja. i kada mi dio srca može konstantno visiti u dubrovniku. i kada ti netko u poruci napiše da nisi sama. a ljubav je kada laura ugrize tatu za nos i on se smije. i kada je dovoljan samo jedan slučajni dodir da bi ti srce počelo opet kucati kao ludo. konačno sam shvatila da neke stvari ne treba reći. i ne truditi se oko savršenog dana, već oko savršenog završetka.
Post je objavljen 29.01.2009. u 14:19 sati.