Rano subotnje jutro. Ljetni dani. Na ulice se slila rijeka ljudi. Izmiliše oni iz svojih rupa s namjerom da obave poslove prije nego li se sunce uzdigne i zažari grad. Jure kućanice, piljarice, poslovni ljudi, majke prvorotkinje, dostavljači, poštari, a neotriježnjena i nadrogirana mladež u praznom hodu bezuspješno traži put kući. I neizostavni japanski turisti su tu – kao pošast haraju gradom u potrazi za grobom kralja Hruma i opsesivno-kompulzivno pritišću okidač fotoaparata.
Sred čitavog tog meteža, u glavnoj trgovačkoj ulici, u plavičastoj sjeni starih zgrada smjestiše se prosjaci. Danas su ovdje uglavnom svi. Zasukali su rukave, nogavice, pljunuli u šake i primili se posla. Svatko izlaže ono što ima, a ponuda je više nego dobra: pregršt fizičkih mana, deformacija, kožnih i naposlje psihičkih bolesti nije interesantna samo doktorima već i prosječnom građaninu. Razmjena je pravedna – tuđi hendikep za dobar osjećaj sebstva, ujedno i podsjetnik na zahvalnost dragom Bogu što biješe poštedljiv spram naše osobe. Nekoliko svijeća na oltaru i tri Zdravo Marijo. Haleluja!
Negdje na sredini ulice prosi žena kojoj nedostaje podlaktica.
- Udijelite Bog vam pomogao – ponavlja ona svoju mantru skupa sa ostalima iz sekte ubogih.
Pred njom zasta čovjek nalik na ostarjela Hitlera. Promatra ju sa znatiželjom. Put mu je blijeda, a koža suha i nagrešpana kao u stare kornjače. Sive platnene hlače i svjetlozelena košulja besprijekorno su izglačane. Cipele besprijekorno ulaštene. Vonja na formalin.
- Dobar trik – promrmlja on naposljetku.
Ne razaznavši riječi prosjakinja pomisli kako ima šansu izvući koji novčić od dotičnog pa pojača svoj scenski nastup nabacivši na lice još groteskniju (ona to u svojim krugovima naziva - ekspresivniju) bolno-plačljivu grimasu i glasnije, znatno glasnije, cendravim glasom otpjeva molbu-mantru u h-duru: udijelite Bog vam pomogao...
- Dobar trik – ponovi suhonjavi.
- Kakav prokleti trik?
- To – reče i upre prstom prema ružičastom patrljku.
- O skote prljavi to nije trik – reče žena skanjujući se.
- Hej, pripazi malo na tu jezičinu, ja sam za tebe ipak gospodin... Nego priznaj, kako ga izvodiš?
Žena odvrati pogled na suprotnu stranu.
- No čuješ li? – reče suhonjavi.
- Mani me se čovječe, koji ti je Bog?
- Trik! Želim znati kako ga izvodiš!
- Odlazi ili ću smjesta zvati policiju.
- Reci ili ću sam otkriti.
- POLICIJAAAA...
Suhonjavi se u sekundi, brzim skokom geparda našao na ženi. Zavidnom vještinom oborio ju je na trbuh i pričepio tako da ne može mrdnuti.
- Gdje, gdje si je skrila – bijesno frkčući navlačio je taj jadni patrljak nastojeći prozrijeti trik
Žena je uzaludno urlala i zazivala pomoć.
Policija je tapkala u mraku.
Bešćutna rijeka ljudi nijemo je oticala ulicom. Bližilo se podne. Sinoptičari su najavljivali +45. Valjalo je, dakako, čim prije završiti poslove...
Post je objavljen 29.01.2009. u 12:21 sati.