piše: Petar Luković

Vreme teče Predsedniče!
Izuzetni gospodine predsedniče,
Bez obzira na zlokobnu životnu činjenicu da se nikad nismo upoznali, nismo se čak nigde ni videli – posedujem iracionalno uverenje da vas dovoljno poznajem jer sam, kao i svi građani Srbije priključen na različite oblike medijske bele tehnike, svakodnevno, bez zaštite, izložen vašem liku i delu; impresivnu količinu vaših intervjua, izjava, premišljanja i komentara povodom različitih tema – govorili vi o Kosovu, gasu, Rusiji, vojsci, ptičjem gripu, inflaciji, EU ili o školskom sportu, svejedno – nije mogućno izbeći čak ni u hinjenoj izolaciji; uspeli ste, čestitam, da među građanima Srbije stvorite ispravan utisak da ste vi i Srbija jedno isto, da kad kažem „Srbija“, u stvari, misim na vas, Borisa Tadića. Nisam jedini koji je morao da primeti koliko volite da radite: vredan predsednik je svakako bolji od lenjog predsednika, ali sam takođe morao da primetim da vas ne sputava opis vašeg radnog mesta i da kao politički freelancer imate volju, želju i potrebu da vas konsultuju povodom bilo čega, ipak je predsednička poslednja... Dalje..
pročitaj ceo text -->
Post je objavljen 29.01.2009. u 09:09 sati.