Marketing
Mrak kombinacija 2 - 5. kolo
Vrijeme: 1°C, noć, snijeg
Trasa: Parking Bliznec - Pilana - Danjka - Snježna Kraljica.
Duljina staze: 7.400 metara (procjena by Žohar)
Radosno sam otišao s posla u još jednu noćnu avanturu. Ma, ne TU avanturu, nego trkačku, po šumama i gorama. Na putu kroz grad, padala je lagana kišica i ništa nije navještalo što me čeka u višim predjelima. Odnosno, bilo je upozorenja na meteo.hr i u komentarima ekipe na sljemegelender-u, ali nekako sam to ignorirao. Dolaskom na start počelo je snježiti. Lagano i potpuno nevino.
Trka kreće po već dobro poznatoj Poučnoj stazi. Nakon prve birtije skrećemo desno i uzbrdo po nekoj stazi, kojoj i dalje ne znam broj. Jel 19 ili 36 s kasnijim prijelazom na 18, nemam pojma. Uglavnom, kud' svi, tud' i ja. Već od skretanja u šumu počinje i snijeg na tlu. Mislim si, bolje snijeg, nego blato i lišće.
Put nije bilo teško pratiti. Dva trkača ispred mene, put označen prolaskom bržih trkača, koji znaju put. Nije teško pratiti. U nekom trenutku oznaka za križanje putova, no, ja baš i ne vidjeh taj drugi put. Pretpostavljam da je to bilo odvajanje za 20-ku, na koju sam zapravo planirao ići. Produžujem dalje.
Nešto kasnije, ponovo raskršće. Trkač ispred mene kreće lijevim putem, a ja se odlučujem za desni. Na drvu je pisalo 18, a zapamtio sam da je to alternativa ako profulam 20-ku. U daljini se vidjela lampica, pa sam znao da neću biti jedini koji je zalutao. Hvatao sam trkača ispred sebe. Došao sam na pristojnu udaljenost i bilo je ugodnije slijediti. Sjećanja na prošlotjednu maglu i slabu vidljivost su još bila svježa.
Nakon nekih pola sata, osjećam kako polako gubim snagu. Polako su me počeli stizati i prestizati trkači koji su bili iza mene. Greška koju radim i na polumaratonima. Krenem brzo, pa se prerano potrošim. Trebalo bi mudrije, ali tješim se, mlad sam (
) i neiskusan. No, dobro, samo neiskusan.
U nekom trenutku, primjećujem na drvu oznaku 21a. To je dobro. Danjka je blizu. Snijega ima do koljena. Više ne mogu trčati. Nisam mogao ni ranije, ali rekao sam si, ne želim gubiti bodove na tome da je netko bio brži za 30 sekundi i mislit' si da sam bar potegnuo ranije. Tko je došao prije mene, zaslužio je to. Nisam imao snage za izvući više, brže, bolje. Bilo je tu još jedno križanje prije Danjke, ali krenusmo desno, što se pokazalo kao dobra odluka.
Nakon približno sat vremena dođosmo na Danjku. Snijega "do jaja", u prenesenom, ali i doslovnom značenju. Nama, dječacima koji smo niži od 185 cm, su se fakat vukla po snijegu i skakali smo kao jarići da se izvučemo iz tih zapuha. Srećom, brzo uočismo sklonište i cvikalicu. Nakon cvikalice, Teteac i ja krenusmo jače utabanim putem, a neki krenuše "po azimutu", što se kasnije pokazalo kao loš izbor, barem ovaj puta.
Tetejcu, aka Trkadžija Terzić, je već prešlo u naviku da me uhvati nakon polovice ili 2/3 puta, a nakon zajedničkog dijela prestigne i ostavi. Znam s kim imam posla. I što mogu očekivati. No, u tom mraku i samoći se čovjek počne pitati, zašto baš on, zašto uvijek po istom obrascu, ...JEL' ON ČOVJEK MOG ŽIVOTA? Možda je u vezi? Možda više voli žene? Srećom, otišao je, ostavio me. Neka pitanja nikad neće biti postavljena u tom MRAKU, šumi, snijegu, samoći,...
Cestu smo davno pregazili, pa kroz šumu i bili smo na nekoj od staza koje vode prema Puntijarki. Pretpostavljam da je to bila 26-ica. Nekako se trčanje po njoj odužilo. Ponovo sam vidio svijetla iznad staze i ponovo mi je na pamet pala misao da odem provjeriti da to nije Snježna Kraljica, ali poučen prošlotjednim gubljenjem vremena na Crvenom Križu, nastavih putem kojim su prošli brži od mene. Sumnji nema mjesta, treba biti odlučan i usmjeren, pa makar ... ma, ništa, na dobrom sam putu!
Do Snježne Kraljice je ostalo oko kilometar. Čujem iza sebe neke zvukove. Okrećem se. U daljini vidim lampicu. Potjera. Moram potegnuti! To je imperativ. Izvlačim svaki atom snage. Trčim. Dolazim u zadnjih par stotina metara. Tu je već i cestica. Tragovi ostalih prelaze na cestu. Trčim par metara, a onda se vraćam u dubok snijeg. Trkač iz potjere nije bio toliko glup. Jedan bod manje za mene, osjećaj da sam gluplji, ali i ponosan. To vjerojatno ide zajedno. 
Društvo u Kraljici već pije pivo i čaj. Kratko se odmaram. Sve one koji samo čitaju ovaj blog, pozivam da nam se pridruže, da uživaju u našem društvu, misiru, pričama, plate koje pivo ili čaj. Ne morate reći da smo luđaci. To je OUT. To je naporno i dosadno. To su trivijalna zapažanja. To znamo i sami. Odavno.
No, nije sve samo u trci. Puno toga je i u druženju. Ili u zajedničkim povratcima. Pogotovo ako vas partneri ne ostave. Kao što su mene ostavili. Pa, sam našao novog partnera. Kojeg sam ja ostavio. (Ovo mi liči na kolumnu Tanje Torbarine, po izričaju.) Muško sam, znao si što možeš očekivati. Haus Tw, sorry, smrzavao sam se i morao sam odjuriti. Nadam se da si se snašao i sretno stigao. Ja sam imao par orijentacijskih izazova (to je nova sexy riječ u poslovnom svijetu), na mjestu gdje je vjetar "brijao" i počistio sve tragove. No, opet sam pokazao odlučnost alfa mužjaka i krenuo putem za koji sam se NADAO da je pravi i bio je pravi. Tragovi su se kasnije pojavili. Bilo je još par trenutaka sumnji, ali su uspješno uklonjene. Mjestimična magla i šibanje snijega u oči su otežavali orijentaciju.
Već razmišljam o slijedećoj srijedi. U 5:30 Gelender, a u 18:30 Mrak! Pravi užitak za mazohiste, nihiliste i iste.
Disclaimer: Dio teksta gdje spominjem Tetejca je čista zajebancija i nikako ne oslikava spolne preferencije autora teksta. Jamčim, tvrdim, pod punom materijalnom, moralnom i ostalim odgovornostima da sam čisti straighter balkanskog tipa. Samo žene!
Post je objavljen 28.01.2009. u 22:50 sati.