Popeh se na planinu i planina progovori dubokim glasom – Go and tell her: fuck you Salome!
I vjetar u granama zašapta – Fuck, fuck, fuck you Salome.
I gavran se na nebu oglasi kreštavim glasom – Fuck you Salome.
Bijah zbunjen.
Bijah vrlo zbunjen.
Bijah zbunjen kao deset vrlo zbunjenih ljudi.
Bijah zbunjen poput homića bez flomića.
Bijah zbunjen poput novog člana mladeži bečkih slobodnih zidara što ostade bez zidarske žice u ključnom trenutku svog života.
Bijah zbunjen poput bijelčuge u crnčuginoj koži.
Bijah zbunjen poput ptice osuđene da leti lavljim venama.
Oh, kako bijah zbunjen...
Krenuh natrag.
Na pola puta, sred mračne šume, ugledah bijeli kamen studenac i na njemu par bijelih golubova visokoletača kako se snošaju.
- Oprostite na smetnji, ali želio bih znati...
Mužjak me grubo presječe.
- GO AND TELL HER TO F-U-C-K HERSELF! NOW, GET LOST!
Sve mi je to bješe vrlo čudno jer predmnijevah da joj ipak trebam reći nešto drugo. Nešto kao: tragedija imbecila ne pronalazi uvijek najkraći put...ili...prije ili kasnije ružičasta će slonica morati zauvijek spremiti svoju pičkicu u ormar...ili... volio bih te kada bi željela biti voljena, i kada bi mogla voljeti nešto osim tih tvojih prokletih narančastih ruža...
Napokon se spustih u dolinu. Sunce nestade iza brda.
Salome sjeđaše u travi kraj puteljka i bi zadubljena u debelu knjižurinu. Na sebi imaše prozračnu botticellijevsku halju, a na glavi vijenac spleten od tratinčica. Izgledala je dražesno, nevino i nestvarno kao bića iz bajki.
Priđoh i svečano izjavih – Fuck you Salome!
Ona me pogleda i široko se osmjehnu.
- You know darling, now I´m reading a book from R. Safranski over Nietzsche's thoughts... I always thought biographies would be not "loyal", and true at all...But this one....this one is good...
Maybe you should try Nietzsche… - rekoh.
Post je objavljen 28.01.2009. u 14:02 sati.