Hm. Nešto se mislin. Ponekad. Rijetko.
Dr. Asim Kurjak oslobođen optužbe za krađu jajnih stanica, nakon što mu je ona za zataškavanje liječničke pogreške i posljedične smrti rodilje, otišla u zastaru. Čovik ima sriće sa sudovima, nema što. Pravna država kod njega je na djelu, za razliku od mog susjeda koji istirava pravdu za nezakoniti otkaz već pet-šest-sedam godina. Al dobro, bar nekome da ide u životu. I pravo je da dr. mr. sc. itd. ima veća prava od običnog ing., o onima ispod tog ranga ne triba ni pričat.
Pravda da je slipa, je, malo morgen. Glumi slipca, stavila onu krpu preko očiju, ali mislin da svaki put poćiri ispod nje. Čisto da vidi ko je to doša da mu ona skroji. Pa nekom skroji armani-veštit a nekome no-nejm krpe sašije. Ili mu ne sašije ništa, nego ga zavlači do besvjesti, ka šta su oni falši krojači zavlačili cara s nevidljivin odijelom.
Ali, nije mi u ušima zazvonila presuda, nego njeno obrazloženje. Uostalom, skroz mi je jasno da čovik ne može bit osuđen na osnovu zakona koji, slučajno, niti ne postoji.
Nego, kaže sutkinja da su "tužiteljice prosječnog obrazovanja, i kao takve podložne utjecaju medija". Drugim ričima, neobrazovane, priproste seljančice, koje ne mogu misliti svojim glavama, nego ko papige ponavljaju ono što su pročitale u Storiju i Gloriji.
Hm.
Meni to malo grubo zvuči.
Ali ja san samo prosječno obrazovana, priprosta žena. Domaćica koja po cili dan lista žutu štampu, dok rašpa nokte, kuva sarmu i broji vlastite jajne stanice.
I, jadnatisan, kad poželin nekoga tužiti, mogu samo susjedu tuku, koja mi odgovara po rangu i (ne)obrazovanju.
Hm.
I sad, ovako priprostoj i prosječnoj, zamislite kako mi je bilo pročitati sljedeći biser u novinama. Ah, ti novinari, svašta i oni čuju i napišu! I serviraju nama, neobrazovanom puku, na uvid. Dakle, pročitah:
Odlukom DSV-a, kćer bivše ministrice pravosuđa Ane Lovrin, gospođica Iva Lovrin, postala sutkinja, izabrana između tri kandidata, dok je zadarski Sud u kojem su sve troje odradili pripravnički staž, preporučio ostala dva (dvoje, dvije, ne znam) kandidata.
Ok. Zasad je sve u redu. DSV je viša instanca od Općinskog ili Županijskog suda, i imaju pravo sami odlučiti o izboru sudaca. I sutkinja.
Isto ka i u gore spomenutoj presudi, sve je dobro do - obrazloženja.
Moran priznati da ima pravo i ex-ministrica kad kaže da njeno dite ne može biti kažnjeno zato što je njeno dite.
Ona znači, traži jednakost. Traži za svoju ćer ista prava ka i za druge.
To je skroz ok.
Ali ona dobiva više od jednakosti. Jer je ona jednakija.
I dobija ovo: "Gospođica ima odlične genske reference za biti dobar sudac."
Geni su posloženi u spiralu. Pa spirala ide dalje, ka i svaka spiralna tvorba, spuštaš se i penješ po njoj. "Kao što i njena majka ima isto tako dobre genetske reference, jer je nećakinja dobrog odvjetnika."
Čak ne niti odličnog, izvrsnog, nego - dobrog.
Hm.
Neću komentirati, jer moj prosječni i poluobrazovani mozak domaćice ne dosiže do Olimpa tako važne državne institucije ka šta je to Državno sudbeno vijeće.
Ali nekako mi se čini da će genetski referentna gospođica u budućnosti donositi mudre odluke ka ona sutkinja iz prvog slučaja.
A mi koji imamo u genetskoj spirali neka druga, prizemna zanimanja i zvanja nikad to nećemo razumiti, pa prema tome nemamo nikakvo pravo o tome govoriti. O nama čiji su preci i rodbina bili obični radnici, ribari, težaci, pomorci i poljoprivrednici, ne triba niti trošiti riči.
Mi bolje da stojimo kuco.
Hm.
Nekako mi se čini da san zadnji put čula za takve izjave kad san u školi učila o predratnoj Njemačkoj u kojoj su napisani nekakvi rasni zakoni koji nisu bili baš naklonjeni ljudima bez arijevskih gena.
Ne znam. Ipak san ja prosječnog obrazovanja i s ništavnim genima, ako izuzmemo jednog popa, ovo malo, sitno pameti me valjda od njegovih gena dopalo, ali raspršilo se to okolo, sol se rasula na puno glava, pa su sve bljutave. A ti geni mi ionako ništa ne koriste, kad do sad nisan postala nadbiskup.
Hm. Možda bi se valjalo potruditi u tom pravcu. Priložiti rodovnik.
E, sad kad san spomenula Hitlerove zakone, misli mi pojurile u suprotnom pravcu.
Pod suprotnim mislin na Židove, naravno.
Evo su nam i Rudanicu došli jezika.
Na dan sjećanja na žrtve holokausta, pala je jedna žrtva slobode govora. Jer o svemu se može govoriti, sa svime na svitu se možeš zajebavati, sve je podložno satiri i podsmjehu, sve možeš kritizirati, ali na kritici Židova ćeš kad-tad polomiti zube.
Nemoš ti na televiziji kojoj je jedan od vlasnika utjecajni Židov (a malo ih je koje nisu, čini mi se), lajati o genocidu koji država Izrael upravo provodi nad Palestincima.
Ne moš na glas reći ono što cili svit misli.
Ako ne razumite, pitajte naše DSV da vam objasni genetske reference potomaka žrtava holokausta i prava koja iz toga proizlaze.
Post je objavljen 28.01.2009. u 11:33 sati.