...............i opet malo negative...............od kad sam ovdje postala sam tako depresivna osoba................a prije mi je cijeli svijet bio ruzicast.................sad kao da se sve vraca na staro..................a tako se bori nesto u meni da ponekad mislim da cu se raspuknut..................boli me dusa, a to je ono najgore.................to je ono nepodnosljivo..................i gledam ja kamo to svijet ide.................imam osjecaj kao da sam ja toliko drugacija...................da me malo tko moze razumijeti...................za drugih sam cudna.................neki me ni ne primjecuju..................neki me nevole...............ali ipak ima onih koji me vole takvu kakva sam..................i kako da opisem tu cudnu sebe....................pa ja sam jedna osoba koja bi voljela da je vise dobrih ljudi....................da imam povjerenja u njih, jer ovako se vise nikom nemoze vjerovati...................ja nastojim biti dobra, zato me drugi mogu gaziti.................na svijet gledam drugacije od drugih pa se nemogu ni razumijet s njima...................zanimaju me stvari koje su drugima cudne, pa i nas smatraju cudacima................volim glazbu................ali ne samo onu koju ucim.................nego onu koju imam u sebi....................koju volim pjevati, svirati, skladati...................tu glazbu volim.................i zivim za nju, jer mi jedina ona pomaze kad sam sretna ili tuzna, ona je u meni....................ali ipak ona mi nije na prvom mjestu....................iako mi mnogi govore, ti si se za to opredjelila i to ti treba biti prvo, sve trebas zrtvovati, da bi bila uspjesna, da bi dobila to sto zelis..................al ja ne zelim bit toliko posebna, zelim bit drugacija ali ne da odskacem...................i ne zelim da je samo glazba ono za sto zivim......................nemogu se samo bazirati na jednu stvar....................zeljela bi imati svoju obitelj jednog dana..................druziti se sa sadasnjom obitelji i prijateljima....................takav zivot zelim...................ali postoji jos nes sto me moze utjesiti, a to je Bog...................On je strpljiv i ceka da mu se obratimo, jer On je uvijek spreman pomoci......................cesto puta mozemo osjetiti kako smo dobili neki znak, kako nas je dotakao Bozji prst...................voljela bi kad bi vise njih na ovom svijetu vjerovalo u Boga, ali ne samo vjerovalo nego i sirilo tu ljubav, vjeru, nadu, dobro....................danasnji mladi kao da od silnih besmislenih stvari, zaboravili su na onu vaznu, ona koja ima smisla......................zar ne razmisljaju od kud je svijet, Netko je morao stvoriti i onu najmanju prasinu da bi on nastao.....................ne razmisljaju od kud ono sto imaju u sebi, talent, osobnost, nesto sto im dobro ide, da to nije samo tako u njima....................kao da zive u nekom drugom svijetu uz zanimacije koje brzo dosade, jer nemaju onu od koje se zivi.....................zar su ti ljudi prepusteni propasti.....................zar oni to ne vide.....................no nekima ipak Bog otvori oci na vrijeme.....................kad se ti ljudi nadu u nekoj teskoci koju nemoze nitko na svijetu rijestiti, onda se sjete Boga....................kao da tek onda shvate da je On cijelo vrijeme bio tu pored njih....................ali nikad nije kasno, pa ni za izgubljene duse......................Bog vas uvijek spremno ceka.......................pojadajte Mu se kad vam je tesko....................zamolite Ga za neku posebnu zelju koju toliko dugo ocekujete....................zahvaljujte Mu svakodnevno jer ni tada nece biti dovoljno, prema onome sto je On spreman uciniti za vas....................i vjerujte, jer cuda postoje.....................
Post je objavljen 27.01.2009. u 21:35 sati.