Marketing
JEDINSTVO KONTEMPLACIJE I MISIJE SV. FRANJE I SV. KLARE ASIŠKE
Kršćanstvo poznaje tri vrste molitve: usmenu (oratio), meditativnu (meditatio), i kontemplativnu (contemplatio). Da bi obradili ovu zadanu temu moramo prvo objasniti što uopće znači riječ kontemplacija. U samom priručniku ima dosta definicija na razne načine, ali na koncu piše jednostavan sažetak: Kontemplacija nije ništa drugo do potpuno otvaranje našeg srca Bogu! Službeno tumačenje prema Anićevu riječniku znači: duboko poniranje u misli, promatranje sebe i svijeta oko sebe. Po priručniku tečaja po kojemu sam radio, riječ „contemplari“ znači i gledati, promatrati. Manje se misli na aktivnost, a više na život u događanjima oko sebe, kao radni glagol. Inače, kontemplacija ima ishodište u riječi templum koja se izvorno odnosila na prostor koji je omeđavao dohvat proročkog štapa kojim se čeinio slobodni prostor prema slušateljima. Možda najbolja definicija iz Potvrđenog Pravila koja kaže: Imati Duha Gospodnjega i Njegovo sveto djelovanje, također je lijepo objašnje iz Nepotvrđenog pravila: Boga ljubiti cijelim srcem, cijelom dušom, svim snagama, posvemašnjom napregnutošću, posvemašnjim predanjem, cijelom svojom nutrinom, svim željama! Definicija baš svojstvena našem svetom Franji!
O svetom Franji znamo dosta pa ću zato ukratko podsjetiti na nekoliko važnih podataka o životu svete Klare. Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći. Prema onodobnim zapisima, bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. U to vrijeme je bilo uobičajeno i prihvatljivo takvo društveno ponašanje. Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja- Agneza, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.
Kasnije sv. Franjo smještava Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostaje do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.
Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje.
Uz svetu Klaru možemo povezati i još jedan zanimljiv moment ovoga razmatranja gdje možemo vidjeti rezultat prestanak kontemplativnog stanja. U njeno vrijeme, godine l220. u San Damiano je došao kardinal Hugolin iz Ostie (budući Papa Grgur IX) kao zaštitnik reda, gdje ga je sveta Klara uvela u dubine kontemplativnog mističnog iskustva. On je kasnije u jednom svom pismu posvjedočio da je mjesecima poslije prekida takvog načina života i molitve osjećao veliku bol zbog toga nužnog čina jer je morao izroniti iz takvog životnog i duhovnog okruženja.
I sveti Franjo i sveta Klara su i ne znajući kako ćemo to mi danas nazvati, htjeli biti kontemplativni. Oni su se na različit način povukli iz svijeta, ali tako da im je svojim pozivom i Isus rekao da kontemplacija podrazumjeva i određenu akciju. Dokazali su svojim životom – misijom, da nema razdvajanja između samostana i svijeta, da je moguće i obvezno istovremeno okrenutost k Bogu i okrenutost k svijetu. Kontemplacija nije vezana samo za samostanke zidove, mjesto kontemplacije je uvijek ondje gdje se nalazimo. U našem svakodnevnom svijetu sa svim konfliktima i poteškoćama moramo i trebamo ostati povezani s Bogom.
korišteni materijali:
Osnovni tečaj o franjevačkoj misionarskoj karizmi
http://www.psihijatrija.com/duhovnaskrb/Sv%20Klara.htm
http://www.kapucini.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=19&Itemid=37&lang=hr
brat Franjo
Post je objavljen 27.01.2009. u 15:52 sati.