Skoro godina dana. Wau,opet velika pauza između pisanja. Dođoh upravo iz škole, još nisam ni skinula ovu odvratnu odjeću koja odiše smradom ustajale škole, odvratnog učenja i još odvratnijih profesora što bistru vodu nisu osjetili mjesecima. S velikom boli u trbuhu očekujem sljedeći sj**ani dan,očekujući najgore...ali nikako da uhvatim granicu najgoreg jer, ona se stalno pomiče i bliži provaliji u koju jedva čekam uskočiti.
I,eto, s toliko metafora prolazim siječanj,ove nove, uzbuđujuće '09. godine.
Ima par stvari koje me drže na površini dok svakim danom, svakom ocjenom, gušim se kao u velikim, slanim valovima... Ta volja za napretkom sve više opada,a meni samo ostaje duševni spokoj i par sretnih misli koje se vide samo kroz maglu...
Mislili ste da je ovo post za nadahnuće? E,pa prevarili ste se...ovo je obično jadanje jedne tinejdžerice koja je trenutno u PMS-u i nada se da će što prije proći...
Hehe... bit će i boljih dana....
Pozzzz
Post je objavljen 27.01.2009. u 14:55 sati.