Na koji način se u Uskoplju treba obilježavati Dan sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti
Današnji dan, 27. siječnja, u velikom broju zemalja obilježava se kao Dan sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti. Iako je postojala mogućnost izbora, većina zemalja odlučila se upravo za ovaj datum, kada se obilježava i obljetnica oslobađanja logora Auschwitz.
U svijetu će se na ovaj dan podsjetiti na različite načine, svaka društvena zajednica na svoj način. U školama diljem svijeta učenici će tijekom današnjeg dana istraživati, razgovarati s preživjelim logorašima, priređivati izložbe, obilaziti muzeje ili će im, pak, nastavnici povijesti izabrati temu o kojoj će govoriti.
No, današnji dan nije samo dan sjećanja na žrtve holokausta, nego i dan posvećen žrtvama protiv čovječnosti, pa će se svaka društvena zajednica prisjetiti i stradanja svojih građana, a u Uskoplju i, osobito, u uskopaljskim školama bi se, već od ove godine, 27. siječnja učenici i nastavnici trebali sjetiti naših žrtava zločina protiv čovječnosti. Tu ponajprije mislimo na masakrirane Bistričane Ivicu i Stipu Škraba iz sela Bistrice, te, također, masakrirane Okadare u selu Bojska.
Više je razloga koji govore u prilog prihvaćanju ovoga prijedloga i to ne samo na općinskoj razini, nego čak i na razini Federacije BiH.
Kao prvo, rečeni zločini protiv čovječnosti i datumski se umnogome podudaraju s današnjim Danom sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti. Naime, kako je poznato, Stipo i Ivica Škraba odvedeni su iz svojih kuća 23. siječnja 1993. godine, a njihova masakrirana tijela predana su hrvatskoj strani 2. veljače 1993. godine. Nedugo za njima, u veljači 1993. godine, pronađena su i tijela zvjerski ubijenih i zaklanih staraca iz sela Bojske: najprije Ilije i Pavke (8.2.), a potom i Franje i Finke Okadar (22.2.).
Kao drugo, riječ je prvim zločinima protiv čovječnosti i prvim masakriranim civilima u hrvatsko-muslimanskom ratu i kao treće, ali ne i najmanje važno, riječ je o zločinima za koje nitko do sada nije odgovarao i koji, kako vrijeme odmiče, sve više padaju u zaborav.
A upravo to, suprostavljanje zaboravu nevinih žrtava nije, kako će mnogi prigovoriti, poticanje mržnje i dolijevanje ulja na vatru, nego upravo suprotno: doprinos sprječavanju svih zločina protiv čovječnosti, koji bi se eventualno mogli dogoditi u budućnosti.
Samo na takav način obilježen, Dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanje zločina protiv čovječnosti, kojega danas svijet obilježava, ima smisla. (Z.)