Marketing
Svaki frajer ima svoju "Marinu"...
Kažu da su prve ljubavi najslađe. Ne znam je li to samo zato jer sam još "prebalav" da to shvatim, ili nešto, ali, moja prva ljubav još je gorka. Gorka i fatalna. Kao Johnnyjeva "Marina". Imala je u sebi i nešto Hourine "Marine". Totalno me smotala. Ako svaki frajer ima svoju "Marinu", ona je bila moja. Iako joj ime nije bilo Marina.
Ako očekujete još jednu romantičnu pričicu sretnog kraja ili pak nekakvu srcedrapajuću emo-dramu, odmah idite. Ne čitajte. Jer ćete se na kraju samo razočarati. Ovo je jedna realna priča mladića koji misli da je volio. A opet, možda, koji kurac on zna o životu i ljubavi? Tu djevojku, nazovimo ju "Marina" (jer to joj ime pristaje), upoznao sam preko jednog, sada već bivšeg, prijatelja. Na nekom tulumu. Nije me odmah očarala, niti sam osjećao nekakvu čudnu vibru, leptiriće, ili kako ono već nazivaju onaj tresak kad te pogodi. Zapravo mi se činila suviše obična. Više sam bacao oči na njenu frendicu koja je, znate, od onih tipova cura koje su uvijek u centru pažnje i trude se da tako ostane... Tako sam zapravo prvi put pričao s "Marinom" s namjerom da doznam nešto više o njenoj tzv. frendici. Ona mi je pristojno odgovarala na sva pitanja, čak se pravila da ne zna da me ne zanima ona, iako je morala primijetiti da mi je u svakoj drugoj rečenici bilo ime one, druge cure. Čak sam uspio zabrijati s tom curom, no... Nije to bitno za (ovu) priču.
Dakle, kad sam upoznao"Marinu", nisam bio svjestan da je ona ta. Da ću upravo njoj, onako prosječnoj, običnoj i neupadljivoj, dati ime - "Marina".
Sretno Valentinovo, ljudi! Nastavak slijedi... 
Post je objavljen 14.02.2009. u 00:59 sati.