Lauri se polako okrenuo okolo što mu je omogućilo direktan pogled na mene. Njegovo lice se polako smirilo sa nekom dosada, nepoznatom lakoćom.
"Hmm...nadajmo se da su ipravu, Ivonne."
Sa tim završio je gledajući u pod prolazeći pored Ivy kraj vatre. Ivonnino lice doimalo se jako nervoznim i zbunjenim. Pratila je Laurija sa svakim sljedećim korakom koji bi napravio.
"Želiš mi reći da mi ovaj put ne vjeruješ?".
Pitala je prolazeći pored iznad njega. Usmjerio je oči na nju, ali nikada i cijelu glavu.
"Ivy, oboje znamo šta će se desiti ako bih rekao da ti ne vjerujem, tako da sam naučio da ti vjerujem."
Njegov glas se činio promuklim koji je odavao skrivene emocije. Ivy se na to zahihotala sa đavoljim osmjehom.
"Da, to znači da ćeš je pustiti da ostane sa nama kako bi mogli smisliti naš sljedeći potez?"
Za to vrijeme Lauri je sjeo pored nje, a ona na to jedva dočekavši gurnu ga laktom u znaku iščekivanja odgovora. Ivy je pogledala u mene, namignuvši mi.
Ustavši, Lauri odgurnu Ivonninu ruku, krenuvši prema crnom, pomalo prašnjavom kovčegu iz kojega je izvadio također crni notes koji je bio uvezan sa tamno smeđim kožicama. POgledao je iza sebe i ponovno zurio u mene za nekoliko trenutaka prije no što će išta reći..
"Što si joj rekla?".
Pitao je zanemarujući Ivonnino pitanje. Mogla sam vidjeti njegov tajanstveni pogled iz perspektivne vizije, ta njegova pozornost natjerala je krv da se sledi u mojim žilama..
"Rekla sam joj samo ono što je, zasada, bilo potrebno."
Odgovorila je Ivonne pogledavši u mene, kao da je uživala u tome što je znala više od mene i što je sa Laurijem mogla skrivati tajne od mene.. Lauri je odvratio pogled od mene prenoseći ga na iskre koje su nečujno odzvanjale u njegovim duboko zelenim očima koje su me jednostavno očaravale iz trenutka u trenutak, sve više i više..
"Tvoje mišljenje o Rose se daleko razlikuje od mog, Ivonne..To si to dosada trebala razumijeti.."
Odvratio je sa nekom snagom i, meni poznatim, bijesom..
"Gdje ću ja spavati?"
Pitala sam jedva čekajući da prekinem ovu beskrajnu prepirku.
Na Ivonninim tamnoljubičastim usnama mogla sam vidjeti onaj, stari, poznati ali lažni osmjeh sa dozom sarkastičnosti.
"Upravo tu gdje sjediš, srce.."
Završila je sa malim hihotom gledajući sljedeću Laurijevu reakciju, na što je on samo uputio pogled na najdublji i najmračniji dio šume.
Pogledala sam na tlo na kojem sam sjedila još uvijek u onoj haljini koja je sad bila pomalo otrcana i jako prašnjava . Nije mi se sviđalo to što vidim;tlo je bilo prekriveno trnjem, iglicama i ogromnim kamenjem koji su me kad god bi se pomakla ubadali u stražnjicu, zato sam uvijek bila mirna i gotovo nepomična. Pogled mi se sudario sa još uvijek krvavim gležnjem.
"A..ne brini se dušice, dobiti ćeš dekicu."
Podrugljivo je rekla Ivonne..
Bože u što sam se upustila..uzdahnula sam polako prateći smjer u kojem je Lauri još uvijek gledao, držeći crni notes, nizašto....
Iz tog smjera pojavio se Valo noseći torbu koja je izgledala poteško prebačenu preko lijevog ramena dok se približavao Ivonne i Lauriju.
"Vidim da si dovela Laurija, pa šta je to toliko važno?"
Valo je pitao sa mrvicom ozbiljnosti na njegovom fino modelovanom licu. Spustio je torbu kraj vatre i sjeo pokraj nje..
"Pa..."Lauri je pauzirao pogledavši u moje, gotovo, beživotno tijelo koje se smrzavalo do smrti i onda nastavio
"Sve se odvija i brže nego što sam očekivao..Trebali bi smo već sutra biti TAMO, gdje ću, Rose, objasniti sve detalje."
Završio je brzo kao da nije htio o tome pričati..
Ivonne je prekrstila ruke nakon što je čula Laurijevu otvorenu, možda čak za nju i preotvorenu, izjavu. i dodala
"Znaš da ne bi trebao govoriti takve tajne pred Rose, a i svakako ubrzo će sve saznati".
"To je ako je ona "ona" koja ti tvrdiš da jest"
Lauri je odgovorio sjedeći pored Valoa posmatrajući njegovu torbu. Posmatrala sam ga dok je odnekud izvlačio crnu dekicu koja je izgledala jako toplo.
Polako ju je obavio preko krila izvukavši još jedan maleni predmet iz kaputa kojeg je bez razmišljanja bacio prema Ivonne koja ga je spretno uhvatila..
"Jeli to...upaljač?"
Pitala sam začuđujuće pokušavajući svojim očima otkriti odgovor na to pitanje. Ivonne je odgovorila sa lažnim smješkom kojeg si nije mogla izbiti iz glave,
"Da..kako bi smo drukčije zapalili još jednu vatru, ne želiš se, valjda, smrznuti do smrti."
Nasmijala se još jednom te se spustila na koljena da zapali drvca za potpalu, a ja sam podigla obrve, pomalo zbunjeno. Na to moje zbunjeno lice Ivonne će
"Da li si mislila da ćemo trljati štapiće jedno o drugo...ili..?"
Ovaj put se zadržala smijući za dobru, dugu minutu, upalivši vatru, koja zadugo, nije puno pomagala.
Valo je zatim ustao sa crnom dekicom, puno manjoj od Laurijeve , prišavši mi.
"Evo, draga, pomakni se bliže vatrici inače ćeš nam ozebsti, a to nam, svakako, ne bi bilo drago"
Ne znam ni sama zašto ali poslušala sam ga i primakla se nešto bliže i
Post je objavljen 12.01.2009. u 12:18 sati.