Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/travels

Marketing

Kratko putovanje u Švedsku (2)

Krećemo dalje. Bio sam iznenađen sa količinom ljudi kojima se ovaj prijašnji post svidio.

Iako se desilo još par anegdota na putovanju, nažalost nemam baš još previše pisati o samome Štokholmu (opet, ako netko veli da se ne piše ovako neka se upuca), jer kako što sam rekao, Šveđani rade od 10 do 19. Ovo me da budem iskren razočaralo.
Uvijek kad odem u neki velegrad, očekujem da sve radi non-stop, da je noćni život lud, da je sve ono što bi svjetski velegradovi morali biti.
Prvu noć smo sletjeli malo kasnije, zbog prije navedenih problema. Budući da nam je hotel bio u samome centru, prvo što smo odlučili je bilo da se prošećemo jednom od glavnih ulica Štokholma. Ono što smo vidjeli me iznenadilo. Ulica prepuna trgovina, ali prazna. Nigdje žive duše. Poneki ljudi su se šetali ulicom ,ali općeniti događaj je bio u najmanju ruku razočaravajući. Par Šveđana mi reklo da inače ova ulica skroz bez veze. U hrvatskoj najbliže ovome je Ilica.
Međutim i u dijelu koji bi trebao načičkan klubovima i barovima, mi smo bili skoro pa jedini koji smo se šetali ulicama. Naravno logičko je da ako je standard viši da ljudi manje rade, plus činjenica da je zima i noć već u šest sati , ne pomaže. Ali za mene velegrad nikad ne spava.
E pa Štokholm spava.

Javi prijevoz je tip-top kao i za svaki grad ovog standarda, iako moram priznati da se metro (koji smo mi najviše koristili) ne može uspoređivati sa onim u Peteru. Iako je u nekim stanicama dizajn fora. Naime metro stanica ima izgled pećine, te je tekstura i oblik zidova sukladna tome. Jedino što sam zamijetio da nikakva teta ili striček ne govore koja je sljedeća stanica. Što može predstavljati problem ako niste od tamo.
Ako se varam neka me netko ispravi.

Za hranu i ostale stvar nemam pojma jer eto nisam stigao ništa "lokalnog" pojesti.
Jedino znam da Šveđani vole žesticu, ili sam bar tako čuo.

Imam par komentara na modu. Budući da je Švedska jedna od prijestolnica goth-a, ima jako puno djece koja se furaju na to. Osim broja ljudi, popularnost ovog muzičkog smjera se najviše vidi po broju dućana u kojem je moguće kupiti svakakve "goth" accessorise (lanci, narukvice sa bodljama, odjeća, itd).
Druga stvar što moram opet napomenuti, a to je ono što mi fali još iz Rusije je "kronični nedostatak minica u Hrvatskoj tokom zime". Naime vidjeli smo jako puno cura, koje imaju najkraće minice ikad. Kod nekih su bile tako kratke da mi je srce stalo. Iako da budem iskren to nije bila minica, već neka duža vesta koja je padala točno ispod guzice. A budući da većina tih cura nosi ispod debele štrample, tako da je vizualni dojam bombastičan. Zašto su kod Hrvatica tko popularne hlače ne bih znao.

Da konačno krenem i anegdotu.
A sad što se tiče anegdote. Je li možete pogoditi oko čega se vrti anegdota.

Izašli mi van u klub srijedom. Srijeda se zove mali petak. Tako da je srijeda jedini dan kad ćete naći ljude vani, ili nam je bar tako bilo rečeno.
Uglavnom došli do kafića. Kafić se nalazio u zgradi i tako da je sa jedne strane ulaz u jedan kafić sa druge u drugi. Dođemo mi do ulaza od prvo, i nakon što su nas dobro razmotrili, pitali su nas za godine. Rekli smo "middle twenties". Vratar nam je rekao da nam je onda bolje da odemo u onaj drugi klub, jer tamo je kao malo starija ekipa. To je automatski značilo da su o ovome mlade cure, što je prevagnulo u koji ćemo uči. Naravno ovaj sa mlađim ,ako nekome nije jasno. Ulaz platili karticom, naravno. I cugu isto. Kolika je cuga ne bih znao jer eto, plaća se karticom, tko će nakon 3 runde gledati što piše na računu, potpišeš i bok.
cure su u tom klubu bile "majti fajne" ili po hrvatskom, jako jako dobre. Naravno u usporedbi sa Ruskinjama, nisu bile toliko komunikativne. Ove bi više svrstao u Hrvatice, iako su puno pristojnije.

Nakon 3h ovaj bar se zatvorio, ali onaj sa starijom ekipom je radio do 5. Pa smo odlučili otići tamo. Međutim, nakon što smo prvi put ušli, ja sam već skoro vukao karticu za platit ulaz, kad je došao zaštitar i rekao da je Brick pijan, pa su nam zabranili ulaz. E tu je onda već nastao pakao. Prvo smo moljakali, pa smo se ulizivali, pa smo nekako uspjeli doći unutra, opet. Isti scenarij, ja već skoro platio ulaz, međutim tada smo svi već bili uzrujani "kako to da nas nisu pustili unutra govna jedna" pa smo malo glasnije na hrvatskom raspravljali o tome, kad je opet došao zaštitar i opet nas istjerao van.
E sad naravno da smo bili pijani, ali koja budala očekuje da nakon 3h ujutro netko dolazi trijezan pred ulaz kluba. Šveđani možda, mi smo ipak Balkanci vruće krvi. Kako bi Hybrid rekao, zli Njemici nam nisu dali da se zabavimo.
Po jednoj strani je to i bolje, jer da smo ušli, ubili bi se.


P.S.
Konačno se prijavio kod doktora. I kupio novi mobitel. Minuta šutnje za svoj K800 koji Vam je pružao veliku većinu slika na ovome blogu. Dobro došao Samsung i8510.





Post je objavljen 27.01.2009. u 10:03 sati.