Misticni glasovi vode do samoubistva, ujediniti cu svoju pozudu s njegovom, bestidan grijeh u mojim venama, magicni krug. Gospodaru mracnih krila, zamraci moju dusu. Spali moje oci, ucini da vidim iluzije.U crnim plamenovima cu gorjeti zauvijek, dijete mojih morbidnih perverzija u vristecem sjaju tame. Pjeva okultni psalm.Sa knjigom vjecnog prokletstva, stvorila sam lice zivotinje, nesveti psalm da vodi duse, krv je veza sa mojim gospodarom.Hladni vjetrovi unistenja preovladavaju, sedam rogova pjeva prorocanstvo, svala i dika do najdubljeg dna odaju moju vjecnu molitvu.
Vatra na nebu je ugasena, plave vode vise ne placu, drvece je prestalo plesati. Potok svjezine hladnih vjetrova vise ne postoji. Kisa ne pada iz neba, ali se padanje nastavlja iz vena skoro mrtvog djecaka.
Tu je bilo mrznje.
Tu je bilo hladnoce.
Sada, tu je samo tamni kamen, nadgrobni spomenik. Sa oltarom, oltarom koji je sluzi kao krevet. Krevet vjecnog sna.
Snovi covjeka dok spava su snovi olaksanja, kapija koja vodi iz pakla, u rupu smrti. Ne ometen ljudski san. I znaj, jednog dana grob ce biti otkljucan, ta dusa se mora vratiti u svoj svijet, ali ovaj put kao izgubljena zaboravljena i tuzna.
Proklet.
Lovom.
Beskonacnim.

Post je objavljen 27.01.2009. u 00:11 sati.