Nakon mojih putešestija po Lijepoj našoj… vrijeme je vratiti se kući. Volim putovati, volim skitati, ali, najsretniji sam kad se vratim svome gradu. Nekako, za njega me veže cijeli život, veže me djetinstvo, školovanje, posao, prva ljubav, pa i ona iza nje – svi lijepi i tužni dani vezani su, najviše, za moj grad.
I kada sam razmišljao što o njemu reći, odlučio sam se, za priču jednog dječaka, koji je, davno, doživio jednu šetnju sa bakom koja ga je željela upoznati gradom. Ne, danas neću o povijesti, za nju uvijek ima vremena..a nekako u Zagrebačku bi povijest htio dodati i nešto što svi iščekujemo…
Imao sam tada oko sedam godina.. .bilo je to neposredno prije nego je baka umrla. Kao da je htjela sa unukom proći grad i ispričati mu nešto onim nježnim glasom o ljubavi prema njemu. Ne sjećam se cijele šetnje, sjećam se nekih dijelova….
Tada smo još živjeli u Novom Zagrebu i vožnja tramvajem u meni je izazivala neke radosti. Sjećam se starog tramvaja koji je ostao još dugo voziti na liniji broj 10 od Savskog mosta do Borongaja. Kada je tramvaj stao bila je ručka za otvaranje vrata i oni kartodrapci su to izvodili tako nekim plesnim pokretom, da sam uživao tamo stajati i gledati ih.
Kada smo došli na Gornji grad, baka je toliko puno pričala da, naravno niti sam što zapamtio, a još manje razumio.. sjećam se da mi je pričala o Krvavom mostu.. dugo nisam shvatio tu priču.. Kamenita vrata, paljenje svijeće i molitva… sjećam se da je zaplakala u onoj klupici.. danas nekako mislim, osjećala je da je to naša posljednja šetnja…. Kod Markove crkve dugo smo se zadržali… puno je pričala o povijesti, sjećam se da je spomenula i Matiju Gupca, za kojeg sam tek kasnije shvatio koja je to osoba… .ali, zapamtio sam da su ga na tom mjestu raščetvorili.
Katedrala je u meni izazivala neko strahopoštovanje… Baka mi je u njoj ispričala mnogobrojne stvari vezane uz povijest našeg naroda i žalim što sam bio toliko mali i nisam zapamtio..ali, sjećam se da je spominjala Stepinca, Bana Jelačića.. vodila me između nekakvih stupića, objašnjavala…. Uživao sam u toj šetnji….
Na tadašnjem Trgu Republike pokazala mi je mjesto gdje je nekada stajao spomenik Banu Jelačiću. I kada sam ju upitao a di je on sada? Ostala je zatečena, odgovorila mi je preselili su ga… i jesu, preselili su ga, dobro sakrili od tadašnjih vlasti koje su naredile njegovo uništenje… ali, rekla je tada…vratit će se on… Zaboravio sam na te njezine riječi sve do devedesetih godina kada se sve više počelo govoriti o povratku spomenika. I na rođendan Bana. 16.10.91. na Trgu, na njegovom mjestu, gdje je bio od 1866 g do 1947, ponovno je, restauriran, zauzeo svoje mjesto. Sjećam se te večeri…koliki ponos, kolika sreća… i koliko sjete toga dana na moju baku…. Uživao sam sa svim onim desecima tisuća ljudi koji su se tu večer okupili oko Bana…
Obišli smo i Jelenovac o kojem sam čuo mnoge priče… i saznao tada da smo nekada imali nekoliko zgrada… zanimalo me zašto ih više nemamo… samo je jedna teta ostala u jednom, najmanjem stanu, od svih tih zgrada… ništa mi nije bilo jasno…. Kako nešto može biti moje pa mi neko uzme? No, baka o tome nije željela raspravljati… , obišli smo onaj predivan park..polako vraćajući se na Mali plac… tamo je baka stanovala.. priču smo nastavili kod kuće… pokazala mi je i neke slike mojih slavnih predaka… bio sam ponosan na njih…. Iako su mi mnoge stvari ostale nejasne te crtice koje mi je dala zadnjih dana svog naglo prekinutog života, ostale su zauvijek u podsvijesti i po malo do današnjih se dana pojavljivale kao nešto željno objašnjenja. Njezina želja da upoznam svoj grad, njegovu povijest, da ga poštujem sa svim njegovim prethodnicima koji su ga stvarali, da ga dalje nadograđujem sa svima koji u njemu žive, ostala je do danas….volim svoj grad.. I imao sam faze u životu kada sam htio pobjeći, krenuti iz početka, misleći kako ću negdje drugdje možda lakše zaboraviti, preboliti, krenuti dalje… ali srce..srce nije dozvolilo….
Volim putovati a i zbog posla često izbivam izvan grada, širom Lijepe naše..ali, uvijek kad se vraćam, pjevušim u sebi…..
Vraćam se Zagrebe tebi…..