što je to s muškarcima i analnim seksom? nakon još svježe, prilično nevjerojatne, da ne kažem i ironične jebačine, počela sam se pitati: kad su to guzice postale premija?
pokušavam se sjetiti ijednog svog frajera koji je pokazao izrazito gađenje prema takvom činu. uspijevam se sjetiti samo onih koji su odmah počeli gurati prste koji centimetar dalje nego što bih ja u tom trenutku očekivala. sjećam se kad sam bila nekoliko godina mlađa, prištavi klinci u pubertetu su maštali o zanosnoj, ultimativnoj, svemogućoj pički, kao nekoj gaddemit heroini iz stripa. a danas... je li vagina izgubila značenje?
kaže kaćunko da je analni seks za ženu ponižavajuć. ja se s time ne bih složila. čak ni da je bolan. ima u tom činu nešto izrazito napaljujuće, jer je prljavo, životinjski i odvratno. pa ipak, žena sam kvragu, a guzice imamo svi.
i tako se vraćam na početak svoga posta- pustila sam kučku u sebi s lanca i s guštom dala dupetom opsjednutom tiborovom bratu kojeg je doma čekala cura. jer sam bila pijana, jer mi se seksalo i jer sam vidjela da mogu.
nakon svakog novog one-night-standa postajem sve više imuna na razvijanje ikakve ljubavi i nježnosti prema dotičnome kurcu. ponosna sam na sebe.
Post je objavljen 26.01.2009. u 22:38 sati.