I da, naravno, spavanje me krenulo aman-taman u sedam. A onda je i sat krenuo drndati, srce mi lupalo kao u usranog goluba, dižem se, ne dižem se, oću, neću. E, jebat ga i poslu na kojem me nema tko zamijeniti. Ja sam mlada, zgodna, vitka i sretna jer imam posao. Koji me čeka. Aupm. Dižem se ipak nekako. Kasnim. Nailazim na neko siroče od mušterije koje me čeka vani na ulici, pored kontejnera. Ne kontroliram pokrete, mozak mi je ostao doma na jastuku, prtljam nešto po strojevima, čovjek gleda blijedo, kuži da tu nije sve na broju, pa se ne buni. Strpljivo čeka svoje cjenike, e jebali ga cjenici, koj klinac nije prvo zvao, ne bi sad čekao i čudio se mojoj odsutnosti. Rješila čovjeka, zove Kumpanjon da što mi se desilo, treba nešto brzo slati faksom, isključilo mu telefon, spašavaj brže-bolje. Riješila. Dočepala se kave. Još uvijek se sva tresem...zima mi je i čudno nešto u očima. Tlak, valjda.
A onda sms. Zavidna se javila nakon par mjeseci šutnje. Iz čista mira kaže da pizda materina Kumpanjonu i da govno jedno od čovjeka jer se nije brinuo o njenoj Razmaženoj. Zvučalo je kanda joj je napravio dijete pa neće priznat. A, ustvari, samo je iznajmio firmu u kojoj je Razmažena radila, zajedno sa svim radnicima i Razmažena je nakon par mjeseci dobila otkaz. Kaže novi poslodavac da je mala stalno visila na Facebooku, drsko odgovarala i na kraju se sjetila da bi ona malo slobodnih dana, jer da joj dečko ima avionske karte za Paris. A imala je najveću plaću od svih, jer je Kumpanjon tako tražio jer je mala baš kupila stan na kredit. Pa da joj napravi uslugu, sirotoj. Umjesto par slobodnih dana, Razmažena je dobila slobodno zauvijek. I onda se prvo naljutila na mene jer sam joj rekla kako je bilo malčice naivno tražiti slobodno za Paris, iako sam joj mjesec dana unaprijed prijavila da pripazi malo jer bi mogla dobiti otkaz. Demonstrativno je prestala odgovarati na moje poruke i još me demonstrativnije izbrisala sa Facebook liste prijatelja. I kao, svima u inat, otišla vidjeti Paris. Odlučila sam tada da ko ju jebe. A cijelo vrijeme se, ustvari, lagano grizla radi njezine gluposti i oholosti. I moje uloge u cijeloj toj nesretnoj priči.
Zavidna i njeni primitivni sms-ovi krcati glupostima a i ljubomornim opaskama kako to da ja imam posao, a njena Razmažena je na ulici, došli su mi jutros kao kec na deseteku da istresem sve što me izjedalo o njenom glupom, nedoraslom, s trideset godina u guzici, naivnom djetetu. I da se još malo lagano tresem i nerviram. Pokazala sam sve Kumpanjonu. Na njene poruke rekao je.- "Bože, kako neuka žena." Na moje: "Bože, kako si ti gruba." A onda otišao svojim poslom. On je bio dovoljno mudar riješiti se bitke sa sistemom i sa ljudima u njemu koji mu rade više štete nego koristi. Sad ubire najam, a novi mladac neka se bori i neka navlači bijes i jal dijeljenjem otkaza. Sms rat se završio izjavom Zavidne da ona više jednostavno ne želi komunicirati, da je doznala sve što je trebala i da više ne želi čut niš!!!
Svo moje pametovanje da se drukčije treba ponašati kada se uzima kredit na 30 godina, da se onda podvije rep, ne razgovara bezobrazno sa poslodavcem, barem prvih par mjeseci, i da se pazi na taj jedan jedini usrani posao kao na oko u glavi, otišlo je u vjetar. Zavidnu to nije zanimalo. Niti ju nije zanimalo to što ja još uvijek bacam pare na podstanarstvo, a njena mala Kraljica ima stan kojeg sad, iako bez posla, može komotno iznajmiti. I zaboravila je olako kada je Kumpanjon potegao sve veze da bi oni, naivni ljudi, dobili kredit i da ne bi ostali bez 30 milja eura kapare, koje su ionako jedva skrpali i isposuđivali. Sad joj je on pizda i kurac od čovjeka. I, naravno, i njoj, kao i Razmaženoj, cijeli se svijet urotio protiv njih.
A ustvari mi ju je žao. Živi tako cijeli život u svojoj minijaturnoj staklenci i ne kuži jedan kurac. I neće nikad ni kužiti. Poslije mi je bilo žao i da sam se istresla. Uzalud je to. Ona se od toga neće opametit, samo će se osjećat jadnijom. A baš me našla rajcat fino nenaspavanu i nadrkanu. Prezgodnoga nisam ni zvala. Sigurno mu je do sada popila i mozak i krv i živce. Ne trebam mu još i ja. Iako bih htjela baš s njim nekako završiti tu priču. Jer ako je i njega uvukla u svoj mali izvrnuti svijet, onda se više zaista nemam razloga nervirati.
Tu nema spasa.
Post je objavljen 26.01.2009. u 21:23 sati.