Anđele moj,
Moje jedro još je na pučini
Još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano..
Nisi me izludio, o ne, još priča mi more..
Mada si već volio moj osmijeh u svojoj tami
I poželio da taj osmijeh pripada samo tebi, prebrzo,
Pa sam svuda slušala mjuzu preglasno
Da ne čujem što mislim i ne osjećam nimalo
Plesala u CD shopu,
pjevušila Evoru naglas u autobusu,
u crnom grudnjaku zavodila tvog Casha..
Još uvijek se smiješim u svome mraku zanosno,
Jer sad oboje napokon znamo:
Da su leptiri u mojoj glavi samo moji
Da je to jače od mene
Da glasno vičem kad sam ljuta, kao i kad vodimo ljubav,
Da se zarazno i neobuzdano smijem
Kao što i u pms-u plačem kilavo
Jer sve uzimam srcu, jer je veliko i jer ga imam,
I da sam osamdeset posto sebičnija od tebe,
i to znamo,
i da mi ništa nisi obećao, kao ni ja tebi,
i da sam slatka kad sam naivna..samo..
Trebao si biti bolji ljubavnik, anđele moj,
Pa ne tražiti više nego što možeš dati
Mrvica sa svog stola,
So friends never ever,
Evo kako se ostaje bez mene..
Moje jedro još je na pučini, još priča mi more,
Još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano...
Post je objavljen 26.01.2009. u 20:00 sati.