Pregled posta

In memoriam: Franjo Krasović, vozač hitne medicinske pomoći

Vijest o smrti čovjeka koji nam je dugo godina bilo kolega i prijatelj zaustavila je vrijeme, sve je stalo, samo su slike nasmiješenog lica i veselih pokreta ruku našega Franje prolazile mislima praćene tišinom i nevjericom. Zar naš Franjo? Koji je gotovo čitav svoj radni vijek proveo vozeći HMP, koji je pod zvučnim i svjetlećim signalima jurio cestama kako bi spasio živote drugih ljudi, Franjo koji je tugu pretvarao u radost i pesimizam pretvarao u optimizam. Nažalost, taj Franjo! Iznenada i tragično napustio nas je između noći i jutra s petka na subotu u 62. godini života i za sobom ostavio ožalošćenu suprugu, kćerku, sina, unuke, prijatelje i kolege.

U zdravstvenu stanicu Pitomača došao je krajem 1980. godine i od tada pa sve do kobne subote radio je na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza i HMP. Mijenjali su se nazivi ustanova od zdravstvene stanice Pitomača, Doma zdravlja Virovitica do Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije, ali on je ostajao i nije se mijenjao - dobar, vrijedan, nesebičan, poseban, jedinstven ...... kako su ga uvijek okarakterizirali svi oni koji su ga poznavali. I kada je Hrvatskoj bilo najteže - za vrijeme Domovinskog rata Franjo je bio tu, za volanom na istočnom bojištu. Nije štedio sebe, ali je volio sve nas.

I zato jedino što nam još ostaje, jest zahvala što smo imali čast poznavati ga i živjeti s njim, jer dragi ljudi i kad umru - ne umiru.

Kolege i prijatelji od dragoga Franje oprostili su se danas ispraćajem iz kruga bolnice uz rotirajuća plava svjetla saniteta.

Pogreb pok. Franje Krasovića, bit će se sutra, 27. 01. u 15:30 sati na mjesnom groblju u Pitomači.

S tugom u srcu, posljednji pozdrav našem Franceku,

Djelatnici Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije
-------------------------------------------------------------------------------------------

Posljednji pozdrav kolegi i prijatelju pok. Franji Krasoviću

Franjo, danas si trebao biti na radnom mjestu, danas si sa sanitetom trebao biti ovdje u krugu, sa dečkima u radioni, i jesi u krugu Franjo, ali posljednji put si među nama i zauvijek napuštaš portu uz plava svjetla. 28 godina nisi bio samo vozač, bio si nam svima puno više od toga, bio si najprije čovjek, prijatelj na koga smo svi mogli računati.

Nikada ti ništa nije bilo teško, nikada nisi odbio sjesti u svoj sanitet i voziti, i kada nisi bio u smjeni, pacijent ti je uvijek bio prvi. Koliko si samo puta pod plavim svijetlima jurio da spasiš život više, a nitko od nas kad je tebi trebalo nije ti mogao pomoći. U svojoj ambulanti u Pitomači u kojoj si radio od 1980. god. bio si pri ruci za svaki kvar, za svaku pregorjelu žarulju, uvijek su te imali kada su te trebali.

Nogometaši neka te pamte po turniru od prošle godine u Pitomači kad si mi rekao «šefice» kakvi ćemo mi biti domaćini ako dečke ostavimo gladne i žedne. Otišli smo u Plodine i kupili mesa, sokova i napravili pravi mali restoran od kombija koji ti je u subotu odnio život. Iako najstariji među nama, bio si najizdržljiviji.

Kako ćemo ove godine u Umag na sindikalno sportske igre bez tebe i bez tvojih neobičnih plesnih koraka. Nikada nisi bio umoran, ni kada je trebalo raditi, ni kada smo se u slobodno vrijeme družili. Koliko si nas samo puta uveseljavao svojim pričama i zgodama iz vlastitog života.
Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije

Post je objavljen 26.01.2009. u 19:03 sati.