Pokušavam srediti dojmove dok mi u ušima odzvanjaju taktovi slavljenja vođenoga Duhom Svetim. Manje smo planirali, a više osluškivali, manje probavali, a više molili i Gospodin nas je proveo kroz još jedan molitveni susret. Sat prije početka, crkva je već bila puna. Mnogi su stajali ispred vrata sakristije, sa svojim vrećicama, nakanama, zahvalama, pritisnuti težinom svojih križeva. Pomislila sam, koliko ovakvih uplašenih, ožalošćenih, nemirnih hoda ovim svijetom. Isuse dragi, znam da ti možeš pomoći svima, ali ne znam smijem li od tebe tražiti toliko puno. Ja sam samo pregršt pepela i ne znam koliko duboko smijem zahvatiti u tvoju ljubav. Odgovorio si: Moja ljubav je bezgranična, dijelite je. A čime ćemo odgovoriti na toliku milost? Prikažite mi svoja srca i uslišat ću vaše molitve.
Pripala mi je čast pozdraviti nazočne u ime Zajednice. Uz nekoliko uobičajenih rečenica kojima inače dočekujemo braću i sestre koji dolaze na naše susrete, danas sam im uputila molbu da slaveći zajedno s nama otvore svoja srca Gospodinu, jer Gospodin neće ništa uzeti, ali ono što daje moraju slobodnom voljom primiti.Gledala sam stotine pari očiju u radosnom iščekivanju. I počelo je. Najprije tiho, sramežljivo, a poslije iz dubine srdaca, moja braća i sestre u Isusu Kristu rekoše: Da, otvaram svoje srce i primam ljubav i milost živoga Boga u svoj život. Radost i ljubav su se mogle opipati u prepunoj crkvi sv Ivana Krstitelja.
Svetu misu je slavio fra Nikola. Govorio je o sv Pavlu, svecu progonitelju kršćana. O njegovoj revnosti u provođenju farizejskih zakona, ali i o neizmjernoj ljubavi i odgovornosti prema navještanju evanđelja. Pomislila sam: Kako je utješna ova priča? Koliko nade daje svakome grešniku, a poticaja obraćeniku? Misu je pjevala Kristova ruža. Hvala ti Gospodine što si ove malene skupio oko svoga imena. Oni ne poznaju ni teološka pitanja, ni misterije vjere, ali su svojim djetinjim srcima prepoznali tebe, a šarmom osvojili sve nas. Mnogi su došli na Pričest. Fra Tomislav je „dobri duh“ naših susreta. Pojavi se kad je najpotrebniji, ponizan i pouzdan. Čuvaj ga, Isuse! A nakon mise, klanjanje Isusu.
Fra Nikola je molio. Meditirala je Branka Banožić, a pjevao Bože Šarić. Znali smo da je Isus tu. Svi su pokušali ući u svoju tišinu i naći se s njim. Vjerujem da su mnogi i uspjeli, ali on će djelovati i kod onih koji misle da ih nije pronašao. To smo do sada mnogo puta iskusili i mnogi su o tome svjedočili. Njegova ljubav i milost je bezgranična, iako mi ponekad vjerujemo samo svojim osjećajima i u svojoj skučenosti ne pristajemo primiti sve što nam On može i želi dati.
Nakon nekoliko svjedočenja, zahvalili smo Isusu i poželjeli mu Laku noć. Prije odlaska otpjevali smo još nekoliko veselih slavljeničkih pjesama, primili blagoslov i pozdravili se do slijedećeg susreta.
Božja ljubav nema granica. Dobit ćete je upravo onoliko koliko ste spremni podijeliti.
ALELUJA!
Bog vas blagoslovio!
Jasna/zajednica-emanuel
Post je objavljen 26.01.2009. u 17:37 sati.