Istražujući događaje od 15. lipnja 1942. godine našao sam desetak različitih dokumenata, svjedočanstva i drugih tekstova koji malo pobliže razjašnjavaju kako je došlo do Lipanjskih žrtava tijekom partizanskog osvajanja Vrgorca. Jednom kad budem imao vremena da to uklopim u nekakav članak, objaviti ću ih u Vrgoračkim novinama. Ovdje danas prenosim riječi Josipa Kirigina, partizanskog borca koji se u svojim memoarima osvrnuo i na partizansko osvajanje Vrgorca 15. lipnja 1942. godine.
Tako on piše kako je tijekom partizanskog jednodnevnog držanja Vrgorca: „…Palo je i nekoliko nedužnih ljudi pored ustaša i žandara, koji su bili strijeljani na vrgoračkom groblju, što nam je nanijelo političke štete. Napravili su neki spisak i po tome se postupalo.“
Na drugom mjestu Kirigin nastavlja: „…Na sastanku u Golinjevu je kritiziran postupak prilikom oslobođenja Vrgorca kada je stanovit broj ljudi, koji nisu bili deklarirani neprijatelji, nastradao, pa je i to ocijenjeno kao greška koja je imala i ima dandanas štetnih posljedica. Nakon mog dolaska u Brikvu sreo sam jednoga dana Bogdana Viskića Balkana…I Bogdan nije bio zadovoljan time što je u Vrgorcu učinjeno. Rekao je da su Zvonko Raos, on i još neki drugovi izrazili negodovanje kada su vidjeli listu, kazao je Bogdan, energično sam protestirao i tvrdio da je nemoguće da Pavelić u Vrgorcu ima 30 špijuna. Odgovoreno mi je bilo da ih ima još i više, a da ja ne znam vrgorske prilike i da je najbolje da se bavim svojim poslovima. Kada je stigao u Vrgorac, pošto je bio osvojen, Bogdan je vidio da se lista povećala za još 30 osoba, pa je ponovo intervenirao i to nekoliko puta, apelirao na svijest i razum, ali ništa nije koristilo. Dobio sam, rekao je, odgovor: - Bolesna tolstojevština!“
Post je objavljen 26.01.2009. u 09:51 sati.