Paul Anka - love me warm and tender
Nakon nesanice i nemirnog sna osjećam se jutros puna poleta. Izgleda da je kod mene uvijek sve naopak. Godila mi je jutarnja šetnja od Glavnog kolodvora do posla. Čak sam čula i cvrkute ptica. Bit će da se u meni proljeće uranjeno budi.
Sinoć sam se dva sata vrtila u krevetu, dizala svakih pola sata na pišanje i konačno zaspala oko jedan. Sanjala sam neobičan san. Bila sam u Konzumu i kupovala čokoladice, šunku i druge stvari. Na blagajni je bila repina od dvadesetak metara, a blagajnica nije imala vrećice tak da su svi ljudi ispred mene negodovali što sad brdo stvari moraju nositi u rukama. Jedino sam ja imala vrećicu. U torbi. Tak sam u nju sve potrpala i izašla van. A vani zgrada mog djetinjstva sva objepljena zrnima pšenice. Sija na suncu zlaćanim bojama. Na svim balkonima spuštene rolete od bambusa, a sa vanjske strane na roletama ogromni cvijetovi napravljeni od crvenog papira. Na svakom balkonu po jedan veliki cvijet šuškav kao mak. Crvene se ti cvijetovi na zlaćanoj podlozi. Zeleni se trava u parku ispred zgrade, a ja stojim općinjena prizorom s druge strane ulice. I budim se. Radio mi prekida san.
Pored mene mužić duboko diše. Drži mi ruku na goloj stražnjici. Nježno me miluje. Nemam želju da se ustanem. Fino mi je to milovanje. Ne osjetim uzbuđenost nego samo nježnost. Toplinu i ljubav. Dan je divno počeo. Nešto će ga sigurno sjebat...
Post je objavljen 26.01.2009. u 08:44 sati.