Marketing
Malo nas je...al nas ima!!
Danas baš i nemam neke dogodovštine..ne bi vjerovali! Ali, bio je vrlo zanimljiv dan… kombinacija skijanja i rukometa.. i sportska nedjelja a da nisam maknuo nikuda.
Ivica Kostelić i Natko Zrnčić Dim osvojili su drugo odnosno treće mjesto u kombinaciji, a Ivica je sa bodovima u slalomu sjeo na tron poretka u Svjetskom Kupu! Možete li to vjerovati? Ja mogu… i Ivice… iskrene čestitke, naravno i Dimu..
zaista smo mala zemlja za velika ostvarenja…malo nas je, al nas ima!!!!! 
Ja u nastavku svog putovanja odlučih danas malo, opet, na jug…..
Ne, nisam zaboravio na Zadar. Obzirom da ću o Zagrebu još samo iz jednog drugog kuta, danas sam se odlučio za Zadar i znam sa mi moji mnogobrojni prijatelji Zadrani neće zamjeriti, jer znaju koliko volim taj grad, okolicu….koliko volim boraviti u njemu i koliko me lijepih i šašavih situacija veže za njega. Grad koji već dugo zauzima jedno posebno mjesto u mom srcu…. Prvo je krenulo sa nekim prijateljstvima još iz škole, zatim, ljepotom grada, okoline a završilo je i ljetovanjima, zahvaljujući kojima sam upoznao Pag i iz nekih neobjašnjivih razloga zaljubio se i u njega… i ta ljubav traje godinama....
Moram priznati da držim Zadranima fige, neka još malo izdrže… ne se dati isprovocirati..ja znam, teško je, nemoguće je zaboraviti, no pokušajmo ne reagirati na provokacije. Ne bi o politici, ali, koliko sam pratio, sve je počelo još u Poreču spaljivanjem Hrvatske zastave.. nekako, uvijek tada krenu spontane reakcije pojedinaca… Zadar, Zagreb..no, iskreno, ne bi volio da se pretvorimo u neku buktinju zastava. Rađe bi nam srca gore ko buktinja za naše dečke..i da ih tim žarom i snagom, ljubavlju i divljenjem nosimo do pobjedničkog trona.
U Zadru, uz već spomenutu Srbiju, igraju i Makedonija, Norveška, Poljska, Danska i Njemačka.
Šire područje Zadra nastanjeno je, prema arheološkim nalazima, još u vrijeme neolitika iz kojeg su doba utvrđene brojne ljudske nastambe. Prije dolaska Ilira ovaj je prostor naseljavao pradavni mediteranski narod iz čijeg jezika, vjerojatno, potječe i sam naziv naselja Jadera. Iliri su ovo područje naselili u 9 sr. P.n.e., a u 7 st. p.n.e. postaje značajno središte Ilirskog plemena Liburni kojima je zadarska luka bila polazište za brojna trgovačka putovanja. Doseljavaju i grčki kolonisti, a u 2 st. p.n.e. zadarsko područje, postepeno, osvajaju Rimljani, a pretpostavlja se da je 48 g.p.n.e. koloniju rimskih građana osnovao sam Julije Cezar. Za vrijeme Rimljana uređeno je, po svim načelima rimskog urbanizma, pet uzdužnih i veći broj poprečnih ulica. Glavni trg, rimski forum, izgrađen je u zapadnom dijelu grada, a do njega, malo povišeni kapitolij s hramom koji je bio omeđen trijemom. Na prostoru okrenutom prema moru izgrađen je gospodarski trg emporij. Jake zidine, sa monumentalnim kulama štitile su Rimski grad. Imao je i javni vodovod iz 40 km udaljene Vrane, sustav kanalizacije, terme, amfiteatar i druge značajke visoko razvijenog urbanog života. Nakon male stagnacije u razdoblju seobe naroda i prodora barbara, nakon vlasti Istočnih Gota, u razdoblju između 4 i 6 stoljeća u Zadru se razvija i nova religija – kršćanstvo. Nakon konačnog povlačenja Gota i pada Zapadnog RRimskog Carstva, Zadar dolazi pod vlast Bizanta, a kako se jedini othrvao prodorima Avara i Slavena, postaje novo upravno središte Bizantske provincije Dalmacije. Ulogu glavnog grada Dalmacije zadržao je sve do 1918 godine.
Povijest Zadra je toliko bogata, toliko snažna i važna, da jednostavno ne znam kako ju skratiti, kako neke dijelove izostaviti kad mi se svi, pa i više od rečenog u nekim izvorima, čine izuzetno bitnim i nedjeljivim od njegove povijesti.
Nikako ne bi smio zaboraviti biskupa Donata i njegove aktivnosti oko ponovnog vraćanja Zadra Bizantu, ne bi smio preskočiti stvaranja veza, prvo trgovačkih, potom i političkih, sa Hrvatskom državom koja se stvara u Zadarskom zaleđu u trenucima kada jak i snažan Zadar postaje smetnja Veneciji. Obitelj Madijevci uvelike je zaslužna u naporima za odvajanje Zadra od Bizanta. Godine 1069 hrvatski kralj Petar Krešimir IV, u sporazumu sa Bizantom, pripaja Zadar sa ostalim dalmatinskim komunama Hrvatskoj državi, a Zadar od 1105 priznaje vlast hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana. Sve do zaključenja Zadarskog mira 1358 godine Mlečani u nekoliko navrata nastoje pokoriti Zadar, povremeno ga osvajaju, gube..
Razdoblje 16 i 17 st. obilježeno je prodorima turskih osvajača, koji osvajaju zaleđe, a grad se nalazi na udaru topništva. Grade se utvrde i zidine koji su bitno promijenili izgled grada. Zadar postaje najveći grad utvrda u Mletačkoj Republici sa sustavom utvrda, bastiona, obrambenih kanala ispunjenih morem.. Gradnja je trajala 40 godina… izgrađene su i nove vojarne, skladišta, raskošne palače….
Nakon pada Venecije, vlast, na kratko preuzimaju Austrijanci, pa Francuzi, pa opet Austrijanci… Zadar zadržava status glavnog grada Dalmacije i sjedište je Dalmatinskog Sabora. Naseljavanje Talijana, stranih činovnika mijenja strukturu stanovništva. Godine 1910 u Zadru je 60% stanovništva Talijana.
Nastupa razvoj školstva, kulturnih objekata, muzej, vodovod…
Krajem 19 st. naglo se razvija prerađivačka industrija, a posebice proizvodnja 33 vrste likera od kojih je Maraschino postao poznat širom svijeta. Silvestrovo 1894 obilježila je električna gradska rasvjeta – prva sustavno provedena električna mreža u Hrvatskoj.
Nakon sloma Austro Ugarske Monarhije i loše vođenim pregovorima Zadar pripada Italiji sve do 1945 godine.
Na žalost, ni tu nije bio kraj neprestane borbe oko ovog predivnog grada. Godina 1991 donosi poznate događaje, napad na zadar od strane srpskih pobunjenika i JNA, Zadar postaje kao otok.. teško se do njega dolazi… samo preko otoka Paga…Zadar je preživio ozbiljna razaranja, uključujući i neke povijesne objekte… Nakon operacije Maslenica (1993) na grad su se nastavili povremeni napadi sve do pobjedničke Oluje……
Danas Zadar nastavlja svoj razvoj, u otežanim uvjetima kao i cijela Hrvatska..no, turizam, ljepota grada, otoka, NP Kornati…. Sve to pomaže jačem razvoju ove sredine….
I nikako ne zaboravimo morske orgulje, pozdrav suncu….. no o tome, možda nekom drugom prilikom….
Tomislav Ivčić – Tamo gdje sam rođen