znam gdje idem
uvijek tamo gdje me gura moja strast
na rub same provalije
na rub istinske želje
tamo se igram s samom sobom
onako dječje nevino
s dozom straha i ljubavi spram same sebe
strah se pogubi usput
onaj prvi korak ga potisne
iskrivi
kao što dijete svojim ručicama nesvjesno snage
ispiga čajnu žličicu
nije me strah iako drhtim od uzbuđenja
sve to potopi koja votka s nogu
za to sam pobogu rođena
tome sam se oduvijek nadala
tu sam se tako dugo zadržavala
da bih sada
samo tako iščezla
da bih pobjegla
ona ista ja vjerenica bijega
ludničarka s pogrešnim stavovima
krotiteljica svakodnevnih poslova
uličarka vlastitih gradova
od pada u sebe se ne odustaje
ni pod cijenu sebe
Post je objavljen 26.01.2009. u 00:57 sati.