Evo, rekoh, dok čekam da mi mašinka opere turu robe, idem nešto napisat novoga, da mi ovih tri i po čitatelja ne pizde kako ih zapostavljam.
Dakle, moj maleni svijet postao je danas još manjim nakon što je NETKO naprasno zaključio da mi smeta (bez brige, Myrtus, nisi to ti, ti misliš da te više ne volim) i počeo srat kvake. U cilju očuvanja svoje wc školjke od padajućih metalnih objekata, molim dotičnu osobu, Slumpyja (nadam se da ti nadimak odgovara, tj. I don`t give a shit ako ti NE odgovara :)) ), da pohrli u moje naručje i nikad me više ne ostavi samoga s ovom babom! :) There, one thing is settled.
Sljedeće... Kao što vjerojatno možete primijetiti po stanju na svome bankovnom računu, bliži se kraj siječnja, a s time i kraj mojim danima kada sam posjedovao mozak. U sljedeći mjesec ulazim s pola desne hemisfere i šestinom lijeve, ostalo je sprženo opetovanim pokušajima da nešto konkrementno naučim. Nadam se samo da ću taj mjesec i preživjeti, makar kao blijeda sjenka davnog sebe. Ne bih sada ulazio u rondanje kako imam xilijun stvari za položiti u prvoj dekadi (kako to astrolozi zovu) veljače, popis je dug, dosadan i ne želim ga opet gledati jer uzrokuje u meni neopisivu želju da nečijom glavom opizdim o šiljke (izraz već korišten, znam, centar za kreativno razmišljanje je prvi pao pod navalom informacija vezanih za beskralježnjake). Reći ću samo da ne serem i da je situacija stvarno fecesno vrlo bogata.
Nadalje... Nema nadalje... Ne znam što da vam kažem, većinu vremena provodim ili na faksu ili doma u neudobnoj pozi pokušavajući se natjerati da zapamtim barem jednu rečenicu iz onoga što čitam. Redovito ne polazi za rukom. Okrećem se stoga metodama koje koriste Ameri nagrizenog mozga, a to je step-by-step tutorial for the dummiest of dummies. Našao sam nekog dunda na internetu koji mi glasom nježnim poput morža na uho šapuće u čemu je zapravo stvar kod rezonantnih struktura i usput crtkara po ekranu (mom) svojom nevidljivom rukom. Hvala Bogu na internetu. Nije da ne znam što su rezonantne strukture no, iskreno, bilo mi je tako svejedno zašto jedan elektron više voli svog desnog od svog lijevog susjeda, s kim će završiti u vezi i na koga se ljuti pa ga ostavlja. Za takve stvari pratim Facebook, naravno :)))
Uključio sam se aktivnije u rad studentskih predstavnika i uskoro ću biti promoviran u tajnicu pomoćnikovog pomoćnika člana Povjerenstva za kvalitetu nastave. Moram nabaviti rašpicu. Dobio sam i prva zaduženja koja su skoro pa sva riješena i baš sam sretan. Uskoro ćemo početi razbacivati tuđe stvari po faksu (imamo 18 ormarića za ostavljanje stvari, tipa ono u Konzuma, koje su neki „privatizirali“, što nama jako smeta jer nas je sve skupa 1200, kako kaže pročelnik), imamo čak i pročelnikovo dopuštenje! Veselim se tom činu, nikad prije nisam radio ništa divlje i neobuzdano. Dobit ćemo i wireless na faksu, još jedna novost. Divota. Dobit ćemo i parkinge za bicikle. Dobit ćemo i vizualnu konfirmaciju usmene zabrane pušenja u dvorištu, što me uopće ne tangira ali svejedno, i to ćemo dobiti! Dobit ćemo i... ne, nećemo više ništa dobiti... :(
Skinuo sam si s interneta audio knjigu „Polarno svjetlo“ i baš sam si cool sada kada slušam samog Pullmana kako mi čita u uho. Sviđa mi se što je snimljeno s više glasova i kada se vodi intenzivan dijalog izbačeni su dijelovi „she said“, „he added“ i slično. Kod Harry Potter audio knjiga sve čita isti lik i bude pomalo dosadno i uspavljujuće. Iorekov glas je zakon!
Eto... Ništa više novoga... Ostalo je sve status quo. Osim težine, ona opet ima tendenciju uspinjanja... Eksponencijalno, put nebesa... Danas me „utješila“ neka trlica na netu kako imam „six-pack“, samo se ne vidi od svog tog silnog sala kojeg bi se i ugojeni morski lav posramio. Hahahahaha, sad mi je puno bolje! Da ne pomislite kako mi je ekstra stalo do toga, bez brige, odmah vam govorim da ne razbijam glavu time, nije da se mogu zamisliti kako bih izgledao bez 20 kilograma viška... Mislim, već jesam! Kud opet! :))))
Hahaha, uglavnom (to se ja sam sebi smijem, je li), idem spavati jer me sutra čeka zadnje predavanje iz kralježnjaka i veoma se veselim tome iako mi suza polako klizi jer više neću slušati savršene provale čovjeka koji je sveučilišni profesor, a ne zna sklepati jednu jednostavnu rečenicu, neproširenu, kljastu, lišenu subjekta, bezličnu... Šteta. Bliži se i kraj praktikuma iz te iste stvari. Još samo u utorak. Prošli je bila naša zadnja sekcija iz kralježnjaka. Pilio sam petnes minuta po štakorovoj lubanji, nadajući se da ću izaći s praktikuma sa svih deset prstiju i otpilio na kraju komadić jedva dostatan da se vidi jedan jedini neuron. Bolje išta nego ništa. Utroba je izgledala fascinantno, though, sve na jednoj gomili, želudac se gura s jetrom, gonade nesposobno plutaju u moru crijeva... Asistentica se smijala mom šoku. Objasnio sam joj kako sam oduvijek zamišljao police unutar nas na koje je sve lijepo naslagano. Iskreno sam ostao šokiran spoznajom da je unutra sve u tolikom džumbusu da je pravo čudo kako smo živi. Također sam dobio i vjeran prikaz kako izgledam iznutra jer je naša štakorica bila toliko puna masnog tkiva da je to bilo nešto strašno. Morali smo obaviti temeljitu liposukciju prije nego smo došli do stvari koje su nas zanimale. Masno tkivo je poželjno u svake životinjske vrste osim kod čovjeka... Nema veze, nije Medo džabe Medo, otići će on na Sjeverni pol i živjeti s ostalim medekima, tamo će mu njegova insulacija dobro doći! :)))
Eto vas, odoh u krpe, prispalo mi se....
Post je objavljen 26.01.2009. u 00:48 sati.