Kada bi ocjenjivali protekle dane od našeg posljednjeg javljanja, mogli bi upisati jednu solidnu četvorku. No, jučerašnji dan je bio za čistu peticu.
Naime, ovih dana sve je u znaku sporta. I dok naši „kauboji“ (rukometaši) gaze sve pred sobom, od jučer Hrvatska ima i prvog skijaša svijeta. Da li je to netko mogao zamisliti prije samo pet ili deset godina? I dok smo ovakve rezultate mogli i očekivati od naših rukometaša, ovo što je Ivica Kostelić napravio u strašnoj skijaškoj muškoj konkurenciji može samo izazvati divljenje i naklon do poda. Bez obzira na konačan plasman na kraju sezone, slobodno možemo zapisati nedjelju 25 siječnja 2009 godine, kao povijesni dan za Hrvatsko alpsko skijanje. Bravo Ivice!
Kao što smo i u uvodnoj rečenici rekli, posljednji dani prolaze u solidnoj ocijeni četiri.
Anjino zdravstveno stanje zasad je pod kontrolom. Malo nas je u subotu zabrinula kad je dobila temperaturu ali hvala Bogu temperatura je brzo pala. Još uvijek je u svojevrsnoj „izolaciji“, što znači da još uvijek nema prevelikog kontakta sa ljudima.
Pokušavamo je zaštiti koliko kod je to moguće pogotovo sad dok traje ovaj val gripe.
Velike aktivnosti za sad nema. Osim mame Jasmine koja provodi s njom fizikalnu terapiju, s Anjom u kući vježba i teta Đurđica (defektolog iz CRZ Sloboštine).
Privatne vježbe još uvijek do daljnjeg nema. U vrtić još uvijek ne odlazi i kako sad trenutno stvari stoje, sigurno je da još neće ići daljnjih petnaestak dana.
I dalje tekućinu uzima kombinirano sa sondom dok obroke jede na žlicu.
Situacija sa dišnim putovima je za sad zadovoljavajuća iako se ne smijemo opustiti niti sekunde s obzirom da još uvijek ima dosta sekreta. Mama Jasmina svakodnevno provodi terapiju inhalacija, aspiriranja, dreniranja i tako održavamo postojeće Anjino zdravstveno stanje i nadamo se da ćemo uskoro dobiti drenažni prsluk Smart Vest kako bi Anji olakšali nesmetano disanje.
Situacija oko nabavke drenažnog prsluka Smart Vest je sljedeća.
S amerikancima je uspostavljen kontakt. Uspjeli smo dobiti predračun i sad samo čekamo da se administracija riješi i da doktor pošalje sve potrebne Anjine zdravstvene papire u Ameriku.
Kada amerikanci dobiju sve potrebito, mi uplaćujemo novac i čekamo da oni dobe uplatu kako bi se prsluk konačno mogao poslati u Hrvatsku.
Nadamo se da će to biti što prije jer smo dobili neke naznake da je ovo zadnja ovakva isporuka od strane amerikanaca direkno iz tvornice. Naime, od sad će sve ići preko uvoznika i više se neće moći direktno ovako nabavljati. Naravno, samim time i cijena će biti veća za nekih 40 do 60 posto. Nažalost ništa više nije u našim rukama i sad molimo Boga da se administracija čim prije riješi i da se „ameri“ ne predomisle pa nam prsluk pošalju preko uvoznika što bi značilo da prsluk ne košta 11 već15 ili 16 tisuća dolara.
Toplo se nadamo da do toga neće doći.
Do novog javljanja, nadamo se sa vijestima da je drenažni prsluk krenuo u Hrvatsku, ostavljamo Vas uz predivne taktove pjesme „Morska vila“ koja je postala neslužbena himna našeg rukometnog tima 
Rukometni zanos
eto ostavlja traga i na neumornom triu koji Vam šalje veliki pozdrav
i jednu veliku pusu 