Osjecam se posramljeno i povrijedeno. Ali neka... citaj i dalje ako zelis. A pretvaraj se da nemas pojma sto se sa mnom dogada.
Hvala na iskrenosti.
Hvala na pomoci.
Hvala na utjehi.
Hvala na nereagiranju.
Citaj i dalje kako se osjecam jadno i drzi sve za sebe. Ni ne trudi se priznati mi da znas. A oboje znamo da znas.
Ali... ne shvacam. Zar te doista to nimalo ne boli? Je li moja bol tako nebitna? Tako malena da mozes i dalje samo citati o njoj, gledati me iz prikrajka i ne pokazivati ni jedan jedini znak paznje? Nakon sto si me vidio ovako razgolicenu. Hvala ti, ne znam sto da ti drugo kazem.
Nadam se da ces uzivati i u nastavcima kao sto si uzivao u sadasnjoj prici...
Nakaza poput mene ocito ne zasluzuje niti barem ispriku.
Post je objavljen 25.01.2009. u 22:35 sati.