Marketing
Davor Štern i kreativa?
Znate li vi tko je Davor Štern? Ja otkako sam ga vidjela, onaj zadnji u nizu od nekoliko puta, često mislim na njega - imao je nezanemariv utjecaj na moje mentalne preokupacije i dnevni ritam. Vidjela sam ga tom prilikom u Pola ure kulture. Ne bih vas htjela zamarati opisom svih njegovih kvaliteta, o kojima ionako ništa ne znam, pa ću izdvojiti samo jednu koja je tada bila aktualna. Naime, Pola ure je napravilo prilog o njegovoj ideji da se u biznis komunikacije uvede hrvatska inačica za riječ "developer" koju u njegovoj branši, i njegovoj (međunarodnoj) firmi, često koriste. Kako je nezgrapno stalno ponavljati nesretnu riječ na engleskom jeziku, a i nije u duhu sveopće tendencije (naginjanja) da se strane biznis (poslovnjačke), entrtejnment (zabavnjačke) i druge riječi zamijene adekvatnim (prikladnim) prijevodima, ta ideja se nametnula, pretpostavljam, kao logična – možda čak i zgodna na imidž (ugled, recimo) poduzeća. To je valjda i jedinstven primjer da je za neku riječ najavljen čitav natječaj. Sjećam se natječaja za slogane u Hrvata, reklame, ali za riječ... i to riječ koja je tek – prijevod. Doduše, vješt prijevod...
Mala digresija – od tih drugih natječaja kojih se sjećam još mi je pri srcu onaj Agrokorov. Oni su, naime, objavili natječaj za slogan koji bi predstavljao duh Konzuma. Odabrali su „S vama kroz život“ (ili „S Vama kroz život“, kakogod) da bi se naknadno kao slogan Kozma, lanca drogerija u vlasništvu iste korporacije, pojavio slogan "Ljepota koju živite". Zanimalo me tko ga je smislio, je li to bila nekakva marketinška agencija, netko od insajdera, ili možda postoji mogućnost da je slogan nastao na natječaju za Konzum? Možda je nekome palo na pamet da su Konzumove trgovine dio susjedske atmosfere i utoliko utjelovljuju širu zamisao o ljepoti življenja, čime bi se Konzum nametnuo, ili pristojno ponudio, kao kozmopolitski konzumeristički raj sa zen primjesama (khm), u kontekstu male zemlje za veliki odmor i mirnih lokalnih ambijenata, doduše prošaranih „sigurnim“ ulicama, kockastim navijačima i dugačkim crnim autima sa zatamnjenim staklima. Možda i nije tako, ali razmišljam malo naglas.
Enivej, da se vratim Šternu, njegovoj development corporation Trigranitu i potrazi za idealnom (savršenom) riječi. Taj natječaj je najavljen kao kuriozitet, neobičan primjer preklapanja poslovanja i njegovih tvrdih varijabli i kulturnjaštva. Najavljen je u skoro pa jedinoj kulturnjačkoj televizijskoj emisiji u Hrvata, ili barem skoro pa jedinoj koja imalo vrijedi. Ali od rujna, kada je i na njihovim internet stranicama natječaj najavljen, od natječaja više ni n. I gdje da ja sad prijavim riječ, a našla sam je? U emisiji spominjani "razvojnici" i "razvojitelji" nisu ništa spram moje riječi. Evo, dala bih mu je za upola manji iznos od najavljenih 20.000 kuna, kolika je najavljena nagrada za najbolje ocijenjeno rješenje na natječaju. Da sam poduzetna, kao u američkim filmovima recimo, a ne zanesena k'o kakva... ne znam... Francuskinja u art filmu, lijepo bih ga nazvala i ponudila mu dogovor. Ovako mi preostaje čekati natječaj. No, kako to biva, neću ni opaziti kad natječaj bude objavljen, na natječaju će pobijediti neki od mojih mrskih suparnika koju su me izazivali svojim antifeminističkim propagandama još u srednjoj školi, dakle od drevnih vremena, a po teoriji o šest poznanika između mene i svakog pojedinog čovjeka na svijetu, ja ću se udati za marketingaša koji je osmislio navijačke jogurte u Hrvata i koji je indirektno (ili, ako hoćete, neizravno) doprinio da se taj moj suparnik koji ima dobitnu riječ, zaposli najprije kao kovinotokar te da, poput Paula Pottsa koji je radio u skladištu mobilnog operatera pa onda zapjevao operu na natjecanju za talente, strpljivo godinama čeka svoj trenutak kada će zabljesnuti u kreativi. A njegov doktor je otac djevojke iz susjedstva u koju je potajno zaljubljen i čija je rodica iz Splita pobijedila na, recimo, Konzumovom natječaju za slogan.
Ništa, pustit ću da se čitava stvar još malo razvija... ili odstoji. I navijati za natječaj, jasno - za mogućnost da se ja ili moj zamišljeni Paul Potts opernatimo. A možda i, dok čekam razrješenje ovog bitnog (na televiziji najavljenog - dakle, bitno autentičnog) događaja za gospodarstvo i kulturu, život jezika napose, upecam kakvog navijača, kreativnog:
Ma pojma nemam, kad bolje razmislim, poslat ću mu svoje rješenje badave. Eto. 
Post je objavljen 25.01.2009. u 22:24 sati.