Trenutačni nam je Premijer opet pokazao svu svoju genijalnost u vođenju politike glede i u svezi rješavanja problema s morskim granicama Države i Dežele.
Izgleda da je negdje davno čuo kako su Amerikanci i Kinezi nakon desetljeća „frižider-odnosa“ počeli razgovore probivši led nečim što ima veze sa sportom. Bolje upućeni znaju da se radilo o susretu u igri zvanoj ping-pong, kako je inače zovu ljudi s govornom manom koji umjesto „t“ govore „p“ i tako izbjegavaju izgovarati nedolične riječi.
Zahvaljujući toj igri, koja se gle slučajnosti, igra za zelenim stolom, američki su i kineski političari sjeli za pravi zeleni stol, počeli razgovore, pregovore i malo pomalo odledili odnose. Na stranu što su uspjehu pregovara vjerojatno doprinijeli daleko više pragmatični ekonomski interesi nego rezultati ping pong takmičenja, ali ipak, sve je počelo sa – susretom sportaša.
No naš trenutačni nam Premijer, koji i inače ima slabo pamćenje („svi smo mi Norac“, „ne damo Gotovinu“, „ne odričemo se ZERP-a“) pobrkao je lončiće. Njemu je negdje u malom mozgu ostalo da se radilo o sportu, no zaboravio je da taj ping pong nisu igrali ni političari niti su tom susretu bili prisutni. Zna samo da se radilo o sportu. A tu smo mi, Hrvati, doma.
Slijedom te spoznaje, trenutačni nam Premijer, slavodobitno zove trenutačnog Premijera „prijateljske“ nam Dežele da dođe u Zagreb i s njim odgleda jednu od utakmica hrvatske reprezentacije. Velikodušno mu prepušta da sam odabere utakmicu! Naravno, naš vrli Premijer očekuje da će slovenski Premijer, ne samo doći, nego i navijati za naše. Pa mi smo prijateljske zemlje.
Dolazi hladan tuš, odgovor trenutačnog Premijera Dežele: „O ozbiljnim stvarima ne može se razgovarati tijekom utakmice!“
A naš trenutačni, dalekovidni i lukavi Premijer u tom odgovoru ne vidi mamac i – uhvati se na njega. Odmah šalje u Deželu novu poruku:
„Pa naravno da ne ćemo razgovarati za vrijeme utakmice, nego prije ili poslije!“
Uvjeren je da ovako inteligentno dodatno pojašnjenje trenutačni Premijer Dežele neće moći odbiti. Naš Premijer ne uviđa da je progutao mamac! Pa nitko nije ni toliko blesav ni toliko politički nepismen da mu nije jasno da se neće razgovarati za vrijeme utakmice. Ali Genijalac misli da slovenski Premijer to ne zna, pa mu eto dodatno pojašnjava.
A trenutačni Premijer Dežele, upisavši još jedan pozitivan poen u nadmudrivanju hrvatskih političara, (prve poene bilježe još iz Račanovih vremena) elegantno odbija bilo kakav sastanak ili razgovor za vrijeme održavanja svjetskog rukometnog prvenstva – ni prije, ni za vrijeme ni poslije utakmice. I točka.
E nije točka, nastavak slijedi nakon nekoliko dana.
Nekakav Savjet njihovog Zbora ili kako se već zove deželin Parlament, smatra da bi se hrvatska Vlada (nadam se da nisu mislili i na čitav hrvatski narod od stoljeća sedmog) trebala ispričati, a država Hrvatska nadoknaditi štete koje je NDH nanijela svojim susjedima (obratite pozornost da se radi o množini) tijekom svog kratkotrajnog postojanja. Na stranu da bi se onda morala ispričati i nadoknaditi i štetu što je nanijela Njemačkoj, koja je nasljednica Trećeg Reicha, a koji je bio na vlasti u Deželi za vrijeme rata. Oni nisu imali tu „sreću“ pa da im Treći Reich i njihovi domaći izdajnici izmisle - NDS!
Naravno naši političari to odmah odbacuju s indignacijom. - Neovisna Hrvatska počiva na antifašističkim temeljima - poručuju. Na nesreću hrvatskog puka njegovi političari čas se pozivaju na antifašizam, čas na NDH koja je „predstavljala tisućugodišnju težnju našeg naroda za samostalnom državom“. Već prema potrebi! I tko da se sada tu snađe.
I na kraju, da olakšamo „prijateljima“ s one strane granice u skupljanje dokaza, gradonačelnik Zadra skida zastave sudionika prvenstva (da eventualno ne bi huligani izazvali incident, umjesto da ih preventivno strpa u zatvor), „antifašisti“ razbijaju automobile sa srpskim registracijama, mlate makedonske navijače (što su im ono krivi) i penju se po stolovima kao majmuni kako bi skinuli srpsku zastavu i zapalili je.
Nijemci i Francuzi su međusobno ratovali u dva svjetska rata. Savezničke snage su bombardiranjem u prah i pepeo pretvorili njemački grad Dresden, amerikanci su s dvije atomske bombe razorili dva japanska grada i pretvorili ih radioaktivne ruševine. Njemačka armada uništavala je sve što je mogla na putu do Moskve.
I?
Svi oni danas, više ili manje uspješno, međusobno surađuju. Samo mi živimo u prošlosti i stalno sazivamo mračne duhove prošlosti.
Do kada?
Post je objavljen 25.01.2009. u 18:11 sati.