
ti međuljudski odnosi mi baš nkad nisu išli. nikad nisam sa sigurnošću mogla odrediti što smijem, što ne smijem, što je loše, što je dobro. meni barem.
ne znam raditi malene pogreške. nikad to nisam znala/naučila. kad pogriješim, povrijedim jedine osobe do kojih mi je stvarno i uistinu stalo. i mrzim se zbog toga.
i ne znam kako mogu imati toliko sreće što poznajem osobe koje su me zavoljele i koje me još uvijek vole, usprkos svim onim udarcima i boli koju sam im zadala.
hvala.
nikad nisam mislila da se možemo toliko promjeniti, toliko da više ni ne prepoznajem osobe koje sam nazivala najboljim prijateljima. fali mi ono vrijeme kada su me činili sretnom naš smijeh, naši zagrljaji, naši razgovori o glupostima.
i koliko god ja odbijala komunicirati s njom, opet mi je teško prihvatiti tu otuđenost.
ne mogu sama više odrediti kada griješim, a kada ne.
sigurno ću tek kasnije shvatiti da sam otpočetka griješila.
sedmiveljače. <3
jedva čekam.
Post je objavljen 25.01.2009. u 11:40 sati.