Andy Warhol je rođen u Pittsburghu, odrastao je u kvartu gdje ja sad stanujem, i išao je u školu pored koje prolazim kad idem na fax. Školska zgada je tu, ali je sama škola zatvorena, radi azbesta koji su u njoj pred nekoliko godina pronašli. Warhol je pohađao Carnegie Mellon, sveučilište u neposrednoj blizini Pittova campusa (sve u kvartu), i po diplomi zbrisao u N.Y.C. Dalje znate sve o Tvornici i Studiju 54. Pokopan je u Pittsburghu, no kako sam slabo nekrofilična, a i daleko je bez auta, sigurno mu neću na grob.
Zato sam danas bila u Muzeju A. W., u, kako kaže net, najvećem američkom muzeju koji je posvećen samo jednom umjetniku. Nije ni čudo, kad je ovaj umjetnik svoj art štancao, pa ga i ima za svih 6 katova.
Nekadašnje skladište na sjevernoj obali Alleghenya s fasadom od pocakljene bijele opeke preuređeno je u muzej, a kako je opet zahladilo, sve mete obilaska su zagrijani zatvoreni prostori. Zapravo mi se baš sviđa ideja da američko iskustvo nekako započnem s Andyem, ima nekog smisla ponoviti si sve zvijezde svijeta i polusvijeta od 50-tih naovamo, u više boja i varijanti, skupa s Andijevom mamom Rusinkom iz nekog sela u današnjoj Slovačkoj, koja je isto lijepo crtala i živjela s njim u N. Y. nakon očeve smrti. Ovdje su i Time capsules, kutije u koje je spremao sve papire, pisma i čestitke važne mu u datom trenutku. Sigurno je specijalistima za Warhola super nešto kad uđu u posebnu sobu iza stakla koja je namijenjena katalogizaciji svih papira i papirića iz tih kutija, što se ima obaviti do 2014. godine. No kao što je i za pretpostaviti, malo je teško padati ničice pred originalima, kad su zapravo jednaki kao i reprodukcije koje si vidio milijun puta.
Večeras se spremamo i vanka, downtown dvaput u jednom danu, no subota je, pa nek je bal.
Post je objavljen 25.01.2009. u 03:10 sati.