"Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti
samome sebi, treba govoriti drugome.
Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne,
teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja
i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao.
Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš,
osječas da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku,
prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata.
Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije.
Ako taj drugi želi da razumije."
Meša Selimović)
Post je objavljen 24.01.2009. u 17:54 sati.