Marketing
vrijeme rata i razonode - završetak
- nastavak priče započete prije dva dana. Ako niste pročitali, bolje da krenete od POČETKA.
B.B.B. je potegnuo svoje veze, a i domaćin-bivši novinar imao je nekakva poznanstva, manje-više svaka od mladih glumica, pravnica i apsolventica znala je ponekog utjecajnog u hrvatskoj vojsci, pa je nakon temeljitog raspitivanja, kolektivnog razmatranja i procjenjivanja, zajednički zaključeno gdje je najpogodnije i sređeno da Perry na jedan dan posjeti prvu liniju fronte.
Domaćin je zadržao jednu od gošći da ga drži budnoga, pa je osobno probudio Perrya još za mrkloga mraka. - Ne brini, napravit ćemo mi od tebe pisca! - gunđao je osovljavajući ga na noge, pridržavajući da se ne sruši nazad u krevet i ulijevajući mu u grlo vrelu i gorku kavu. Aktivirani Perry je otvorio drugi kofer, izvadio iz njega specijalne gležnjače, pancirni prsluk i superkacigu. Prije svitanja je pred kuću stigao "picgauer" kojim su dragovoljci jedne zagrebačke postrojbe odlazili na ratište od ponedjeljka do petka.
Perry se uzbuđeno priključio mrkoj ekipi koja mu je već na prvi pogled ulijevala povjerenje. Čvrsti momci kojima bi malo tko povjerio sestru na čuvanje dok skokne do wc-a, u maskirnim odorama i naoružani do zuba. Opći dojam je kvario jedino B.B.B. u strukiranom kaputiću s krznenom kragnom, blještavim lakiranim plesnim cipelicama i torbicom-pederušom.
Krenuli su preko Velike Gorice, pa u Vukomeračke gorice, prema Kupi i Petrinji i nije se još ni razdanilo, a već su stigli na vrh nekog brežuljka u idiličnom pastoralnom kraju. Uokolo brežuljci, šumarci, livade, potočići… Milina. Na vrhu brežuljka raslo je drvo ispod čije je bujne krošnje bilo najisturenije stražarsko mjesto na kojem su lokalni momci osiguravali položaj preko vikenda. Iza zaklona od desetak vreća s pijeskom bila su dva ofucana jogi-madrac na kojima su ležali dečki iz posljednje noćne smjene, a najave motorolom da dolazi ophodnja nisu čuli jer su zaspali uz tranzistor koji je i dalje svirao. Na desetke metara uokolo sve je bilo pokriveno slojem odbačenih konzervi, staklenih i plastičnih flaša, plastičnih vrećica, prokislih novina i bezbrojnim opušcima. Vidjelo se da se na tom mjestu već duže vrijeme ratuje.
Posred udoline do narednog takvog brežuljka tekao je potočić kojeg bi i mačka mogla pregaziti.
- To je linija razgraničenja! - objasnio je vođa puta, komandir postrojbe. Zatim ispruženom rukom pokaže vrh susjednog brežuljka. Ondje se u istom takvom zaklonu ispod istog takvog drveta izležavao jedan četnik. Perry je odmah zalegao u travu i izvukao dalekozor. Četnik je skočio na noge čim je spazio pridošlice i zaurlao:
- Heeej! Jeste li donjeli cigareteee!
Jedan od stražara koje su zatekli, trljajući oči i rastežući se, poviče:
- Jovaneee! Jesi to ti?
- A ko bi drugi bio?! - uzvratio je Jovan. - Boro opet nije doš'o, jebem mu sve po spisku! Imam rakijeee! Pošaljite nekog da trgujemooo!
Komandir postrojbe je znao engleski, pa je objašnjavao:
- Ovo je vrlo opasno mjesto. Sve je minirano. Samo iskusni borci i poznavaoci terena mogu ići po rakiju.
B.B.B. je kasnije pričao da je bilo i pucnjave kad su se napili, da su i Perryju dali da roka, a on je spavao dva dana nakon što su ga donijeli kući, da se otrijezni. Naknadno je iz njega bilo nemoguće izvući išta o njegovom neposrednom ratnom iskustvu, osim potpuno besadržajnih engleskih konvencionalnih frazetina.
Ubrzo nakon toga Perry je zagrebao dno trećeg kofera, onog s podijeljenim darovima, te zaključio da je došlo vrijeme za povratak. Na aerodrom je otišao s jednim koferom stavivši puni manji u prazni veći, a onaj s pancirkom i kacigom demonstrativno je ostavio.
Čekajući polijetanje aviona posljednji put je popričao s domaćinom.
- Ipak ja sve ovo ne razumijem.
Domaćin ga je već dovoljno upoznao da je znao da misli kako to da je propustio priliku uključiti se u rat.
- To make a long story short… Ništa ne mogu promijeniti, pa nema smisla ginuti kad se baš ne mora, a kad već ne mogu ništa drugo da se barem za to vrijeme što bolje zabavim…
Što je najvažnije u svakom ratu? Sačuvati živu glavu. I na bojišnici se treba sklanjati, koristiti svaki zaklon, a najbolji način čuvanja je da se na ratište uopće ne ode. U pravilu, pobjednik je onaj tko ostane živ.
- Dovoljno sam stradao što sam u najboljim godinama u najgore vrijeme! Piši o tome, imaš dovoljno građe, i bit ćeš pravi pisac.
No Perry se u međuvremenu prisjetio da je dovoljno bogat da zapravo ne mora raditi ništa, namjere da postane književnik više nikada nije ni spomenuo, te tako ni do danas nije zapisao ni riječi, pa mi nije preostalo ništa drugo nego da to napravim ja.
Post je objavljen 24.01.2009. u 03:18 sati.