Da je u Hrvatskoj i dno šuplje dokazuje televizijska emisija Trenutak istine. Zbog te emisije i šupljega dna mi smo se u kulturnom i civilizacijskom pogledu našli ispod dna u kojem stalno nešto zagori. Kada je kult novca u pitanju, radi lake zarade u stanju smo potrti sve skrupule, tj. sve osjećaje dobrog ukusa, dobrih običaja i morala. Sljedeće primjedbe ovde kao da su izvučene iz te emisije.
Pred desetak godina, recimo, čitao sam u sarajevskom Dnevnom avazu jednu bezazlenu crticu o vojniku UN-a koji je velikodušno čuvao, na Daytonskom sporazumu, novostvorenu Republiku Bosnu i Hercegovinu s dva čvrsta oslonca njene suverenosti; Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Vojnik je već nekoliko godina vršio svoju svetu dužnost i upoznao se s mnogim bosancima, posebno s Bošnjacima. Jednoga dana u razgovoru s Hasom pripomene: „Haso, bolan, svladao sam tvoj jezik gotovo savršeno, no nikako da shvatim riječ „merak“. Možeš li mi ju objasniti? „Hm, vako Joe. Reci ti meni jesi li ti u Ameriki jebo kozu?“ „Nisam“. „A jesi li ovdje u Bosni jebo kozu, ili ovcu, barem?“, upita Haso. „Nisam, bolan, a i kako bi?“ „E vidiš, onda ti ja ne mogu objasniti što je to merak“.
Jednoga dana vozio sam se vlakom, hej vlakom, do Zagreba preko Karlovca. Nasuprot jedne dame u kupeu (to nije bio „nagibni“) sjedio je postariji striček koji je imao neke tikove s usnama praveći dojmljive grimase. „Nije li to neka specijalna bolest što ju vučete od rođenja?“, priupitat će dama. „Ne, to mi je posljedica iz ovoga posljednjeg rata“, odgovori suputnik.
Kada je u Karlovcu izišao iz vlaka, jer mu je to bilo odredište (destinacija, rekao bi ministar Bajs) ušla je nova garnitura. Vis a vis dame sjeo je tip koji je imao neke tikove s glavom. „Nije li Vam možda košulja tijesna pa Vas žulja?“, ljubopitna je suputnica. „Ne, to mi je iz rata“ kratko odgovori novak.
Dami je već bilo neugodno pa se sama odluči otići u drugi kupe. No, u tom kupeu jedan je putnik kao nešto rolao između palca, s jedne strane, te kažiprsta i srednjaka, s druge. „Nije li i Vama to iz rata“, opet će polovnjača, a putnik mirno reče: „Ne to mi je iz nosa“.
I upravo je ta kuglica iz nosa bila na meniju u jednoj od emisija Trenutak istine: „Jeste li ikada u životu pojeli kuglicu iz nosa?“, bilo je pitanje na TV-u kojega gledaju i mladi i stari. „Jesam“, odgovara vegetarijanac. „A kakvoga je okusa?“, dalje će voditeljica. „Probajte“, neda se potencijalni dobitnik novčane nagrade za glupost i neukus.
Bez obzira što smo, vjerojatno svi mi probali tu nosnu deliciju, nikada nećemo priznati ni za deset tisuća, kao što je priznao ovaj primitivac i na koncu ostao bez love, jer je poligraf programiran upravo tako da nakon izvjesnog vremena kada sudionik ugrozi nagradni fond, odluči reagirati na – „laž“.
U međuvremenu u gledalištu i doma pred ekranima majka plače, žena vlaži, dijete skače i čekaju nesuđenog nositelja nagrade da mu u brakorazvodnoj parnici odnesu svu nekretninu i pokretninu, osim kreditnih kartica. Jer otkrio je pred milijunskim gledalištem da umjesto Mozartovih kuglica jede vlastite, da vara ženu s najboljim prijateljem, da u braku ima dvoje djece, a neplodan je još od preboljele žutice u šesnaestoj godini.
Ništa manji krimen ne odvija se na RTL-u s onim Kunolovcem gdje postoji, 'aj'mo reć, pitanje; koji bi to mogao biti grad u Hrvatskoj sa samo dva slovna znaka; R i K? Nakon dva sata natezanja nađe se pametan odgovor da je to grad KRK! Kako je termin emisije zadan to je jasno da znalci ovkvih pitanja uporno zovu zadani telebroj koji uredno kazuje da ste potrošili oko 3 kune plus PDV, ali da morate nazvati ponovno jer je linija prebukirana. Tako mi naivni još jednom pljačkašima naše ušteđevine ili crkavice, svejedno, guramo u bezdani džep dva sata po tri-četiri kune, premda je odgovor stigao u prvoj minuti. U međuvremenu se i mi i ona obrijana voditeljica čudimo kako to nitko ne može pogoditi KRK, a u kasu T-coma kojega su nam uzeli strani kapitalisti, upalo je oko četiri do pet miljuna kuna!!! E moj Big Brotheru!
Post je objavljen 25.01.2009. u 07:00 sati.