Imali smo prošlu jesen dvije odlične akcije: tečaj bridža na fakultetu i prezentaciju u gimnaziji Metković. Sudjelovali su Titomir Zokić, Teo Tomšić, Ivana Cvjetanović, Frano Mozara, Ivica Obad i ja. Pomagali su i drugi članovi kluba. Raduje me da su gotovo svi tečajci sa fakulteta odigrali barem jedan turnir u klubu. Gimnazijalci su uz našu pomoć sudjelovali na božićnom turniru u Splitu, a prošli vikend u Excelsioru su igrali po prvi put tim. Zanimljivo je da oni i dalje dolaze u velikom broju: u Splitu ih je bilo osam a u Dubrovniku trinaest. Zainteresirani su i žele igrati: sve im je zabavno i novo i njihov entuzijazam je zarazan. Planiramo u drugom mjesecu otići u Metković i isto odigrati jedan turnir sa njima.
Ponedjeljkom navečer iza 20 sati držim turnir za početnike na BBO. Svi koji žele igrati neka mi se jave (vidra) da ih stavim u friend listu: nemam namjeru držati turnire za gomilu Turaka. Prošli tjedan nije održan zbog malog broja prijava pa ću ovaj tjedan ako nema dovoljno ljudi za turnir raditi timski meč: osam će se ljudi sigurno skupiti. Ali vidim da samo igranje nije dovoljno: treba naučiti izbjegavati greške. Jedan par je već isplivao kao kvalitetniji: Tereza Vekić (Ashbury) i Zrinka Bočkaj (Annabel Lee) koje su najbolje početnice u Dalmaciji. Gdje su njih dvije bolje od konkurencije? Zrinka je već učila bridž godinu prije dok se Tereza razbolila pa je pročitala cijelu skriptu. Pametne su, snalažljive i - mlade.
Većina novih igrača bi igrala laganini i zabavljala se. Upad u jaču konkurenciju koja vlada u klubu (koji god klub bio u pitanju vlada izrazito jaka natjecateljska atmosfera koja može biti daleko od ugodne, ponekad čak na rubu incidenta) dožive kao šok nakon veselog tečaja nakon kojeg misle da već puno znaju i mogu. BBO je tu bolji jer uvijek na kraju završite na stolu gdje su svi poput vas: bolji igrači napuste stol sami, slabije domaćin izbaci. Dakle za cijelu priču je važno takmičenje: igrati sa sebi jednakima ili malo boljima. Također da se igra sa svojim vršnjacima pa i atmosfera bude bez pritiska. Ovaj projekt treba ući istovremeno u nekoliko škola da se čim prije organizira međuškolsko prvenstvo: nastat će rivalitet koji ih može tjerati dalje na igru i rad. Potrebno je stvoriti okruženje da sami traže savjete i pomoć.
Zato radim krajem mjeseca u muškom đačkom domu u Dubrovniku tečaj. Što me tamo čeka? Nemam pojma, javit ću vam kad vidim :) Mislim da je izuzetno važno oformiti krug ljudi koji mogu sami igrati - da budu u stanju napraviti i obračunati turnir ili timski meč, ili bar da mogu igrati rubber. Ako se sami organiziraju i igraju vjerujem da se mogu zadržati kao grupa i nakon ljetnih praznika i kad ih dio ode iz škole. Dakle preduvjet za uspjeh projekta istovremeno ih udaljava od klupskog života. Vjerujem da je to razlog što nema mnogo interesa među učiteljima bridža za odlaskom u škole: ako na kraju ne možeš dovesti ljude u klub onda čemu trud? Ne znam za druge sredine, to svi moraju odgovoriti sami za sebe. Ako vidim jedno ljeto na kupanju klince da pored tresete i remija igraju bridž bit ću zadovoljan.
Post je objavljen 23.01.2009. u 16:25 sati.