Jutros u glavnoj jutarnjoj emisiji na televiziji ukazao se neki Nadan, jedan od onih tipova koji se otimaju za kormilo torpediranog broda, odnosno ove neslane šale koja se naziva državom.
Arcidemagog i megaloman osebujnog morala (blago rečeno), usudio se kazati da ovaj narod ima vladu koju zaslužuje i da se ništa nije promijenilo u politici svih četiriju (??) vlada koje smo do sad imali.
Dakle, krajnji cinizam. Kao da mi ne znamo da je vlast oktorirana, a politička utakmica namještena. Kao da ne znamo da živimo u zatvoru nevidljivih zidova. Kao da ne znamo da je ovo u stvari tiranija pod vrlo labavom maskom demokracije. Kao da ne znamo da društvom upravljaju skrivene strukture i da, što je rekao čak i Woodrow Wilson
"Since I entered politics, I have chiefly had men's views confided to me privately. Some of the biggest men in the United States, in the field of commerce and manufacture, are afraid of somebody, are afraid of something. They know that there is a power somewhere so organized, so subtle, so watchful, so interlocked, so complete, so pervasive, that they had better not speak above their breath when they speak in condemnation of it."
Woodrow Wilson: The New Freedom: A Call for the Emancipation of the Generous Energies of a People (New York and Garden City: Doubleday, Page & Company, 1913)
Zato Nadane tvoje sadističke demagogije ne vrijede više od riječi bilo kojeg drugog mučitelja i tlačitelja čovječanstva kakvih smo već imali na bacanje. Budući da je sistem terminalno bolestan nikoga ne bi čudilo da čak i jedan isprazan i potpuno nevažan lik kao ti prođe na tzv. izborima (u stvari mega operaciji kontrole uma i pranja novca), jer iza takvih ostaje samo duhovna i materijalna pustoš.