100x PUT OPROSTI NISAM MOGAO
U ponoc
Ruke su nam se
Spojile kao
Kazaljke na satu
Buka i galama
Pretvorile su se
U tisinu
Ponovno se pojavio netko
Ime mi neznas
Al bitno je
Da sam tu
Pored tebe
Samo ledena kisa
Razbija idilu
Svojim tihim
Staklenim zvukom
Vidis me prvi put
Molis se da nije i zadnji
Da ne nestanem
Kao svi drugi
Nije te bilo strah
Izgledao sam opasno
Nisi znala sta se zapravo
Krije iza toga
Sa mojih usana
Nisi mogla procitati
Ni jednu laz
Pitas se zasto
Zasto sam se jednako ponasao
Prema svima
Zasto sam bio totalno opusten
I nisam te primjetio
Vrjeme prolazi
Oblaci polagano
Otkrivaju sjaj noci
Mjesec i njegovu ljepotu
Napokon si skupila hrabrosti
Prilazis mi
Bez imalo straha
Nitko te ne primjecuje
Dolazis do mene
Zapocinjes razgovor
Shvacas nisam vise tako hladan
Odjednom sam se promjenio
Sve tvoje predrasude su nestale
Rasplinule se u nebu
Primas me za ruke zatvaras oci
Pokusavas me zagrliti
Odjednom cujes smijeh
Otvaras oci
Mene nema
Nestao sam bez traga
U ruci drzis
Crnu ruzu
Na njoj pise
“Oprosti nisam mogao“
Svi zure u tebe
Nije ti jasno
Gdje je sve to
Lijepo najednom nestalo
Komentar:
Kada sam citao ovu pjesmu...sad prie nego sam ju objavio...ostao sam zatecen...ovim djelom:
"Vrjeme prolazi
Oblaci polagano
Otkrivaju sjaj noci
Mjesec i njegovu ljepotu"
nisam mogao vjerovat da sam ja to napisao...al ipak jesam...
By: windwhispper
Date: 14/15.01.2009
JOS JEDNA BOLNA ISTINA
U daljini
Cuje se
Limeni zvuk
Koji probija tisinu
To odzvanja
Moje napuklo
Metalno srce
Daleko u noci
Ono jos uvjek kuca
Samo da bi me
Odrzalo na zivotu
Da patim jos vise
Zli ljudi
Napravili su procijep
Uvukli se u njega
I ukrali ono malo zivota
Sada se nepotrebno muci
Ionako mi nema spasa
U ovom surovom svijetu
Gdje za mene nema mjesta
Komentar:
Ova pjesma nema nikakve veze samnom...i s onim kako se osjecam...ovo je za sve nas koje su povrjedili i unistili takozvani prijatelji...
By: windwhispper
Date: 14.01.2009
SMRT NIJE KRAJ ZIVOTA NEGO NJEGOV DIO
Sjedim u kutu
Smijem se
Sve je bijelo
Zivot je lijep
Oci su mi umorne
Polagano tonem u san
Ali barem znam
Da sam sretan
Nakon toliko borbe
Nisam se predao
Svaki poraz
Sam prezivio
Kisa neumorno pada
Zamisljam ju kao suze
Suze radosnice
Jer napokon je gotovo
Svemu je kraj
Sve je gotovo
Srusio se svijet
Ja sam ostao
Svi su nestali
Otisli su prema svijetlu
Ostao sam jedini
Sjijediti u tami
Nije mi hladno
Griju me
Teske rijeci
Koje vise nikada necu cuti
Ledenom stazom
Hodam prema rubu
Dugacak je put
Sporo se krecem
Padam na koljena
Nemogu dalje
Ali moram
Sad ili nikad
Zvoni mi u glavi
Evo jos samo
Malo je ostalo
Nekoliko metara
Do apsolutne srece
Stigao sam
Na cilj
Na rub svemira
Hodam po rubu
Tanka je granica
Koja me dijeli
Izmedu pakla i raja
Rasirit cu krila
Skocit cu
Odletjet zauvjek
I biti spasen
Klizavo je
Pokusavam
Otvoriti krila
Ali i ona su se zaledila
Okliznuo sam se
I pao
U beskraj
U nistavilo svemira
Nema me vise
Vjecno padam
Sa osmijehom na licu
Sam bez ikoga
Ali barem sam sretan
Zauvijek mi je ostao
Taj osmijeh na licu
Zivot je lijep
Komentar:
To je to...to je taj osmijeh...koji traje vjecno...nazalost na ovakav okrutan nacin...ali opet barem nam ga nitko nece skinuti s lica...
Naslov ove pjesme...je zapravo naslov poglavlja jedne zakon kjnige...pisac je Zdenko Mesarić a knjiga se zove Garaža...meni je fkt. odlicna...i preporucam ju svima koji vole trilere...
By: windwhispper
Date: 14.01.2009
Post:
(ovaj post ima 2 djela)
1. dio...
Malo ukratko da ispricam...onaj petak kad sam isao s burazom van...eee bas taj...tad sam se razbolio...kmeee...nije mi to trebalo...al posto su proslu subotu svirali prljavci u areni...nisam to htio propustiti...ugl. cjeli prosli tjedan sam gutao aspirine lupocete i kai ti ja znam vec...samm da mogu ic u subotu...svaki dan sam imao temperaturu 38/39...al svejedno to me nije omelo...uredno sam isao u skolu...da starci ne skuze...jer imao sam legendaran plan...prezivim prosli tjedan ...u petak i subotu sam vani...u nedjelju kazem da mi nije dobro...i ovaj tjedan me nema u skoli...i isplatilo se...bar taj dan...priznajem...u areni je bilo prezakon...bili smo u prvom redu...pogali smo se sa nekim sminkicima (makar mi nije jasno od kad se sminkeri pogaju)...zaradio sam saku u rebra...hehe...al nema veze...kad su prljavci zasvirali to je bio neopisiv osjecaj u meni...kao da sam u raju...ipak su oni po mom miisljenju napisali najljepse ljubavne pjesme koje hrvatska ima...kad je poceo svitrati heroj ulice krenule su mi suze...jer je pjesma prekrasna...bio sam malo tuzan jer nisam imao koga zagrliti u tom trenutku...al u svakom slucaju konert je bio zaaakon...samo sto me redar natjerao da ugasim cigaretu...kmeee...bilo mi zao...nakon koncerta cekao sam buraza i frendove koji su bili na tribinama...kako vam na ulazu na koncerte zaplijene uvjek upaljace i sl. tako su i ovdje samo sto ste ih poslije mogli dobit natrag...jer su sve bacali u kosare koje su ostavili na ulazu...ja sam nasao 6 bombica jegermaistera i sve ih strusio u sebe...to me puklo...al ne jako...moji frendovi su copili upaljaca jedno 100/150...imaju doma kolekcije...hehe...klosari...najvece iznenadenje je bilo kad sam se nasao s burazom...bio je s curom...tak su kjut izgledali...prvi put sam ga vidi s nekom curom...i priznajem ima dobar ukus...kad smo se svi napokon skupili krenuli smona stanicu...bus je kretao u 00:05 a mi smo tamo bili oko 23:30...tamo smo sreli Klaru...ona ide samnom u razred...i njenu ekipicu...bio je jedan uberludi lik...i sad te cure koje su bile s njom rekle su nam da nismo kao muski ak se ne skinemo do pasa...i tai lik i moi burkee se skinu...a ja nisam htio jer sam imao temperaturu briem 40...al ipak posto sam bio malo pijan nagovorili su me...ima i slika na fejsu...ehehe...to me brijem dokrajcilo...kad sam dosao doma nisam mogao govorit...onak jedva...drugi dan po planu rekao sam staroj da mi nije dobro...imao sam temperaturu 37.7 ili tako nesto,,,ugl. u ponedjeljak sam isao kod doktora...i bas kako sam palnirao cjeli tjedan sam doma...hehehe...uspjelo mi je...ja legenda...sad mi svi njurgaju da im je dosadno bez mene u skoli...al meni je super...samo sto pijem neke konjske tablete od kojih se osjecam high...al ima jedna dobra stvar od subote do danas nisam zapalio ni jednu cigaretu...ak tak ostane do subote oborio sam svoj rekord...ahhh...ko zna mozda napokon i prestanem...ja bi volio...
2. dio...
Danas je 23.01.2009...prije 6 mjeseci napravio sam ovaj blog...weee...dobar sam...i jos mi nije dojadio...preko njega sam upoznao gro ljudi...i svi su mi dragi i sve vas huggam...razlog nastajanja ovog bloga necu otkriti...to cu napisati u 7 mjesecu kada bude godina dana...puno se stvari promjenilo u tih 6 mjeseci...poceo sam pisati na hrvatskom...to mi je velik uspjeh...uz ovaj bolg prebolio sam svoju bivsu curu i pomirio se s njom (sad smo frendovi)...ovaj blog i svi koji su kommali na njemu dali su mi snage...kada se sve cinilo izgubljenim...kada sam patio zbog svoje best frendice koju isto tako poZzam i saljem joj hug...Sanja nebudi tuzna...ovaj blog je moj tajni prostor...za koji nezna gotovo nitko tko me pozna...znaju da pisem pjesme...al ih ne shvacaju...zato volim ovaj blog...jer sam tu s ljudima koji me razumiju...i koji dijele samnom slicne probleme...hvala vam svima...nastavite samo tako...nebudite tuzni...budite happy kao ja...sve vaj jos jednom huggam...
poZz
Post je objavljen 23.01.2009. u 00:44 sati.