Razmišljanje jednoga sjevernoameričkog intelektualca
Dragi prijatelji!
Na samom sjeveru, mi..., poput drugih ljudi širom svijeta, promatramo i molimo za nastupajuće federalne izbore u SAD.* Radije bih zadržao privatnim svoj savjet o političkim odabirima, međutim, primam pisma... i oni koji posjećuju moje stranice postavljaju mi iznenađujuća pitanja o Baracku Obami...
Tijekom prošle godine pročitao sam brojne njegove izjave i vidio "dim i maglu" iza te retorike, ali nisam mogao razumjeti zašto je svatko... tako uzbuđen kada je on u pitanju, bio "za" ili "protiv".
Onda, nekoliko tjedana kasnije, prijatelj Nijemac me je nazvao odmah nakon Obaminog govora u Berlinu, kako bi mi rekao da je predsjednički kandidat opčinio gomilu i da je komentator na Njemačkoj televiziji rekao: "Upravo smo čuli narednog Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država ... i budućeg Svjetskog Predsjednika." (...)
Čitajući Obamine izjave i analizirajući njegove izrečene stavove, ja znam da je on ultraliberal, društveni revolucionar s vizionarskim pretenzijama. Ali Antikrist? Ne, to nije moguće, pomislio sam. Osjećao sam da je isuviše plitak čovjek da bi bio Sin propasti, Čovjek bezakonja, Zvijer iz Knjige Otkrivenja. I ja tako i dalje mislim.
Obama je onaj koji ugađa gomili, s pravim etosom idealističnog križara. To što su križarstvo i zastave pod kojima stupa zli, to automatski ne dokazuje da je on Antikrist. Ali sada kada sam vidio video-snimku njegova govora u Berlinu mislim da tu ima više od onog što se na prvi pogled vidi. On je uistinu moćni manipulator gomile, čak kada se čini tako poniznim i bezopasno šarmantnim.
Sumnjam da je on od davnina prorokovani vladar svijeta, ali isto tako vjerujem da je on nositelj smrtonosnog moralnog virusa i da je on uistinu jedna vrsta anti-apostola koji širi koncepte i programe koji ne samo što su anti-Kristovi nego su ujedno anti-Čovječji.
U tom smislu on je u duhu Antikrista (možda to ni ne znajući) i vjerojatno je jedna od nekoliko ključnih figura u svijetu koja će (znajući to ili ne) biti instrument ulaska u vrijeme velikih kušnji za Crkvu, kada će Crkva prolaziti svoje posljednje i najgore progone, usred brojnih drugih nevolja prorokovanih u knjigama Danijela i Otkrivenja ter pismima Sv. Pavla, Sv. Ivana i Sv. Petra.
Naravno, mistiku koja se je stvorila oko njega, beskrajno potiču liberalni mediji, koji nam ga predstavljaju kao visokoumnog humanista, jednu vrstu sekularnog mesije (v. Katekizam Katoličke Crkve, 675). Ipak kada se sva retorika ispari do kraja, do svoje supstance, vidi se da čovjek zastupa neograničeno državno ubojstvo i nježno ga miješa s uobičajenim obmanama.
On je dobro naučio poigravati se istinom kad god mu je to isplativo; ili je žrtva, u povijesti neviđenog, gubitka pamćenja; ili možda samo nije pažljiv kako se izražava o stvarima – zamagljujući ili selektivno birajući činjenice u svrhu podizanja svoga javnog imidža.
U tijeku je kontroverza po internetu, koju potiče afroamerički voditelj u Los Angelesu koji je naveo 39 značajnih pojedinosti za koje je Barack Obama tvrdio da su činjenice o njemu, ali daljnjom istragom bilo je dokazano da su, jednostavno, neistinite. Bilo je i nekoliko žestokih demantija i onda još protudemantija, ali ostaje razvidno da iskrenost i transparentnost nisu glavna briga u Obaminom taboru.
Što nam je misliti o čovjeku koji se je pojavio iz poluanonimnosti i koji je postao, gotovo preko noći, idol popularnog maštanja? To što on namjerava postati najučinkovitiji zagovornik ubojstva nerođenih ikada viđenog u Americi trebalo bi nas zaustaviti.
Ubojstvo i laž stari su koliko i zemlje istočno od Raja, naravno, ali kada su šarmantno upakirane, predložene kao razumna i pravedna politika (s osmijehom, rezonantnim glasom i s molećivim treptajem očiju) onda se čovjek počinje pitati što se to zbiva u ovo moderno vrijeme.
Pada mi na pamet citat iz prvog čina Shakespeareovog Hamleta: "Da netko može smiješit se i smiješit i biti hulja..." Citat je iz scene u kojoj je princ Hamlet upravo susreo duh svoga oca, koji daje znati svome sinu da ga je otrovao vlastiti brat Klaudije ("nasmijana i kleta huljo"), koji je nakon što ga je ubio, preuzeo krunu i njegovu kraljicu.
Barack Obama je kreator imidža, on stvara svoj vlastiti mit dok ide naprijed. To je tužni defekt u svakom ljudskom biću, ali koji poprima zlokobne, prijeteće razmjere kod osobe koja bi mogla postati, nakon 4. studenoga, jedna od najmoćnijih figura na svijetu. Kako je moguće da se dogodi tako tragičan tijek događaja, ako uistinu većina Amerikanaca bira vjerovati da je brak stvarnost, čak sudbina?
Čeznu li pro-Obamini birači za svjetskom figurom koja će iscijeliti sve podjele među rasama i religijama, tako navješćujući novo doba za čovječanstvo? ("Počelo je novo doba" - bilo je istaknuto na naslovnici Novog lista od 21. siječnja!; m.op.).
Tijekom ovoga gotovo nepodnošljivog vremena prepunog tenzija - čini li se da je on onaj koji može pomiriti Islam i Kršćanstvo, Afriku i Ameriku, istok i zapad, crne i bijele, bogate i siromašne? Vide li oni njegove rasne korijene kao simboličku pobjedu nad poviješću rasnih progona?
Vide li oni u njemu dobrodušnog autsajdera, žestokog uličnog borca koji agitira za prava "malog čovjeka", čiji meteorski uspon do pozicije maksimalnog utjecaja završava konačnim ustoličenjem na najvišem položaju moći? Ignoriraju li zato oni svaku njegovu tešku pogrešku i pohlepno konzumiraju njegove nejasne idealističke banalnosti i fraze kao da su neka vrsta novog evanđelja za treći milenij?
Naš heroj. Naš vizionar. Naš Veliki Prijatelj i glasnogovornik na svjetskom forumu? Jasno je da suvremeni čovjek treba heroje... ali zašto Obama? Zašto se on uspinje i uspinje dok se njegova usta smiju i smiju, zračeći iskrenost dok govori laž i smrt? I zašto ga, što je najužasnije i najsramnije, podržava toliko mnogo Kršćana izobličene ili neuobličene savjesti?
Je li to zato što nikada nisu bili jasno podučeni o istini, što nikada nisu razumjeli temelje na kojima je izgrađen moralni svemir? Je li moralnost za njih samo još jedan od sustava apstraktnih "vrijednosti" u prenatrpanom skladištu takvih sustava, iz kojeg svatko može birati i uzimati? (...)
I tako to ide... laži izmiješane s lažima, i sve to pluta oceanom prolivene nevine krvi. I tko može pogledati u taj ocean (ili biti njime zapljusnut) a da ne dođe do radikalnog odabira: ili ćeš se okrenuti ter upasti u još dublje stanje nijekanja i odbijanja ili ćeš okrenuti srce svoje i um svoj prema divoti i sjaju Istine i sukladno tome promijeniti svoj život. (...)
Zašto zamijeniti jednu vladajuću oligarhiju drugom vrstom oligarhije – štoviše, onom koja će pobiti golem broj svojih vlastitih građana? "Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo" (Biblija, Ponovljeni zakon 30,19-20).
* Pismo je autor objavio na svojoj web-stranici, 1. studenoga 2008., a ja sam ga neznatno skratio i izbrisao ona mjesta koja bi mogla upućivati na autorov identitet (koji je u ovom slučaju sekundaran)!
Post je objavljen 23.01.2009. u 00:24 sati.