Susjeda
Ala bježe ovi dani, i toliko su isti da bi cijelu šetemanu mogo zvati, naprimjer, Utorak. Kad se izvučem iz postelje i obavim u «zavodu za zapošljavanje», ( ima neke sličnosti, benti.) ono što trebam, idem do dućana kupiti neku crkavicu. To mi je dobra prilika da sretnem susjedu, ili dolazi, ili odlazi iz dućana.
Nije da imam kakve pokvarene misli, božesačuvaj, nego onako,…. bacit riječ, dvije.
A moja ti susjeda, šalu voli i primit i dat, pa se pozdravljamo kako i priliči.
- Dobro ti jutro, susjedaaa, kako si jutros.- 
- A, drži ga kad ti je dobroooo, i ovo nije jutro, već je deset uri.- 
- Hm.- I prođe…. E, Ivo, Ivo, opet ti nije žena zadovoljna, ccc.
Slijedećeg jutra, ili dana, opet se sretnemo, ka da se dogovaramo.
- Dobar ti dan susjedaaa, jeli bilo štogod koristi od noćiiii.- Uljudno se javim sa sm'ješkom. 
- A''e lipo muči stari jarče, e tebi ću reć da me nije muž dirao, aha.- 
I prođe. Eto na, mogo sam i bez toga, e Ivo, Ivo…nije se, valjda…. Oću li se opet javit ili ne, pitanje je sad. No, brzo sam odagnao tu inbecilnu misao, moram se javit, nego kako, hehe.
Susjeda je susjeda, znaš ono, ljubi bližnjega svoga…..
I opet se sretnemo, nu,oko deset uri, a di'š prije po ovoj smrzavici, bemu miša.
- Bog susjedaa! Evo nisam siguran, da ti budem iskren, jeli ovo doba za reći dobro ti jutro, ili dobar ti dan, što ti veliš?-
Zastala je, uz ono, «hm», skupila obrve, pa se misli.
- Znaš, deset je uri, ja nebi rekla ni jedno ni drugo, ovo je nešto između. Taman tako, između.- 
A i biće da je tako. Za jutro je mrvu kasno a za dan teke rano, hm. Ali mi je riješila dilemu, i sad kad se trevimo, lijepo, uljudno se javim, kako i doliči susjedima.
- Dobro ti između susjedaaa!- 
- Ajde lipo k vraguuuu!- 